„Iznenađuje me i raduje veliki broj mladih ljudi koji su aktivni na tržištu kriptovaluta i koji preko njega otkrivaju svijet berze i akcija. Ulaganja u AI su poslednjih godina najaktuelnija i u tehnološkom sektoru se dešavaju značajne promjene. Najveća dilema investitora u ovom trenutku je da li će ta ulaganja zaista donijeti veću dobit kompanijama koje ih sada forsiraju. Tu se nalaze i budući veliki dobitnici, ali i potencijalni gubitnici. Generalno, precijenjen je strah od berze i njene volatilnosti, a potcijenjena je opasnost od inflacije i neinvestiranja. O berzi se u našim medijima govori samo u nekim ekstremnim situacijama kriza. Sa druge strane, inflacija smanjuje vrijednost novca tiho, ali uporno, i predstavlja mnogo veću opasnost za imovinu svakog od nas.“
Ovim rečima počinje razgovor za „Svet bankarstva i investicija“ Rade Rakočević, berzanski stručnjak, vlasnik i direktor kompanije „Senzal Kapital“. Povoda uvek ima, a jedan je poseban. Nedavno je objavio i prvu zbirku pesama „Mašina za pravljenje Boga“. Tako se i naša pitanja i prepliću od investiranja do pesničkih izraza.
o U ovakvim okolnostima i globalnim i lokalnim – kako razmišljati o ulaganju?
„Jedna od opcija kod investiranja je podijeliti kapital na dio koji bi bio uložen u rastuće kompanije koje mogu da ostvare veliki berzanski rast i na dio koji bi imao „mirniji“ sastav sa kompanijama iz oblasti finansija, energetike, zdravstva. Postoje i investicioni fondovi gdje profesionalci to rade za vas, što je još jedna kvalitetna opcija“, konkretan je Rade u savetu.
o Napisali ste i nedavno objavili knjigu „Mašina za pravljenje Boga“, nastalu u mašti petogodišnjeg dečaka. Kako su se iznedrile pesme iz Radeta Rakočevića, čoveka koji se trideset godina bavi berzom i investiranjem, a pesme piše još duže?
Ove pjesme su dugo bile u meni, pokrenuo ih je napolje moj sin Andrej, koji je u vrtiću nacrtao crtež pod nazivom Mašina za pravljenje Boga. Zapitao sam se kako je jedno dijete moglo da nacrta i nazove svoj crtež tim imenom. Njegov crtež je na koricama zbirke i u samoj knjizi, i on se otkriva dio po dio.
Moji stihovi su veoma slični načinu na koji pravim izvještaj kad analiziram kompanije: precizni, ekonomični, odbacuju suvišno i traže suštinu sa što manje riječi. Sa druge strane, berza traži brzu, ali promišljenu reakciju na promjene, a pjesme traže sporost i vraćanje istom stihu dok ne dođe do finalne verzije. Ta smjena ritma me čini boljim u oba pravca, izmicanje u jednu stranu mi pomaže da jasnije vidim drugu.
o „Udahni, ne diši, izdahni“, naziv je tri poglavlja Vaše zbirke pesama. Gde smo između dva daha kada je reč o poslu, investiranju, tempu, uzbranju, promenama, digitalnoj i transformaciji uz pomoć veštačke inteligencije?
Osjećam da smo sada svi u stavu zadržanog daha. Ranije je sve išlo svojim ritmom, poput disanja, a sada imam osjećaj da novi udah počinje prije nego sam izdahnuo prethodni. Rezultat toga na kraju može da bude samo gušenje pod prividom kretanja i kontrole.
Ko je dovoljno vješt da zadrži vazduh i ne počne da paniči, da provjeri odluku prije nego se pokrene, taj zapravo i diše bolje. Svrha disanja nije da što prije dođemo do izdisaja, već da ostanemo prisutni dok ga čekamo.
U mojoj zbirci, ne pravim se da sam savladao tu vještinu, ali se vidi da se trudim.
Uvijek napomenem čitaocima da moju knjigu čitaju od početka, da ne preskaču pjesme, jer jedino tako mogu da osjete ritam disanja, svaki stih vodi narednom.
o „Udahni, pre nego što si znao šta se dešava“, napomena je za prvi deo zbirke pesama. Kad udahnete i razmislite, koji period života bi izdvojili?
Moja zbirka je veoma autobiografska, umjesto klasične biznis-biografije, stavio sam svoju životnu priču u stihove. Udah je uvijek na početku nekog procesa, djetinjstvo kao u mojoj zbirci. Djetinjstvo se tokom života seli u podsvijest, pokaže se kao neki potez ili odluka koja nam je došla prirodno, sama od sebe. U djetinjstvu se stvara snaga koja određuje koliko ćemo kasnije moći da zadržimo dah i dugo da izdahnemo.
Ovo poglavlje me najviše iznenadilo, osjetio sam da treba da ima svega tri momenta, tri slike iz mog djetinjstva koje su se izborile za svoje pjesme – školski čas, tetka koja postaje mitsko biće, tapiserija paunova u kući moga djeda. Ispostavilo se da su baš to one sitnice koje su me formirale u budućnosti, a da sam to tek mnogo godina kasnije shvatio.
o Sledi drugi deo – Ne diši, ostavlja te bez vazduha, a ne možeš bez toga. Šta Vas ostavlja bez vazduha?
Ova nenormalna brzina koja nas sve pritiska, nemilosrdna borba za svaki sekund naše pažnje, sakriveno gurkanje koje manipuliše našim odlukama – sve se to čini kao da smo u nekom vakuum stanju, bezvazdušnom prostoru. U ovom poglavlju sam pomalo protivrječan sam sebi, kritikujem vještačku inteligenciju, ali ne želim da je naljutim, berzansku trgovinu raščlanjujem na njene alate, simbole, ljutim se ispred Glavne pošte na druge vozače dok i ja gledam u telefon na semaforu. To su okovi koje sami sebi namještamo da nam ljepše stoje.
o Treći deo zbirke pesama „Mašina za pravljenje Boga“ – Izdahni, zbog čega vredi disati. Šta je ono što danas za Vas vredi?
Izdah je trenutak kad je donesena odluka ili kad više ne možemo da izdržimo, a posljedice udaha i nedisanja postaju vidljive. Tada se razbistri i, nadam se, shvati šta je u stvari bilo najvažnije u životu, koji sam predstavio kao jedan dah. Ovo je najduže poglavlje, jer nije lako priznati sebi da si griješio, bio izmanipulisan i da je ono što je najvažnije – ljubav i porodica. Naslov poslednje pjesme je sastavljen od inicijala članova moje porodice i svako od njih ima svoju strofu. Znao sam da je ta pjesma moje iskupljenje i moj poklon njima.
o Za mnoge je poklon to što promovišete važnost finansijske pismenosti. Kako biste ocenili znanje od milenijalaca do Generacije Z, šta su sličnosti, a šta razlike?
Gen Z pokazuje veće interesovanje o finansijama i spremniji su da investiraju, zanimaju ih posebno kriptovalute i startapi, ali se o tome informišu uglavnom preko društvenih mreža, preko finansijskih gurua i raznih vukova sa Wall Street-a i tako dobijaju površne informacije umjesto, možda dosadnijeg, ali svakako kvalitetnijeg pristupa znanju.
Milenijalci, sa druge strane, znaju da moraju da vode računa o svojoj imovini, ali se još uvijek sjećaju globalne finansijske krize iz 2008. godine i oprezniji su mnogo više, čak iako nemaju neke racionalne argumente.
o Kako bi finansijske institucije mogle više da utiču na finansijsku pismenost?
Edukacije stanovništva bi trebalo da bude u dugoročnom interesu finansijskih institucija (banaka, osiguravajućih kuća, fondova), ali sistemski okvir one ne mogu same da postave. Ministarstvo finansija bi trebalo da bude lider u promociji finansijske pismenosti, posebno među mladima, jer se samo tako mogu formirati nove generacije finansijski pismenih građana koji će moći racionalno da upravljaju svojom imovinom i doprinesu daljem razvoju finansijskog tržišta naše zemlje.
Osnovne i srednje škole, kao i fakulteti, bi trebalo da uvedu finansijsku pismenost kao obavezni predmet, duboko sam uvjeren da bi to dalo pozitivne efekte za cijelo društvo u veoma kratkom roku.
O Radetu
Rade Rakočević (1971) se trideset godina bavi berzom i investiranjem. Rođen u Gradačcu, odrastao između Bosne i Crne Gore, živi u Beogradu od 1989. godine. Doktor političkih nauka, magistar ekonomskih, upravlja Senzal Global Equity Fund-om, promoviše važnost finansijske pismenosti. Selektor je fleg fudbal reprezentacije Srbije i donator pesničke nagrade Vasko Popa. Počasni je građanin grada Vršca i autor zbirke pjesama „Mašina za pravljenje Boga“ (2026). Otac Andreja, Nađe, Danila i Tare, suprug Slađane.
