Bonitet upitnik: Nikola Vuković

Foto: Founders

  • Nikola Vuković je preduzetnik. Primarno, Nikola je partner i direktor za odnose sa klijentima u marketing agenciji Evoke, a takođe aktivan član poslovne zajednice u našoj zemlji kroz niz uloga – Predsednik Udruženja mladih privrednika Srbije, Selektor Vivaldi foruma i druge.
  • Poseduje više od 10 godina iskustva u marketingu. Iza njega je niz preduzetničkih poduhvata pored primarnog biznisa, a jedan od njih i dalje radi i živi svoju misiju – edukativni centar Učiteljica.
  • Završio je operativni menadžment na fakultetu za primenjeni menadžment, ekonomiju i finansije MEF, a dodatno veliki fokus stavio i na neformalno obrazovanje gde je uspešno završio trogodišnji edukativni program “Bolji Biznis” u Mokrogorskoj poslovnoj školi.

Kako ste zaradili prvi novac?

U hodniku srednje škole, načuo sam da učenici iz drugog odeljenja idu zajedno na jedan događaj. Sutradan sam na maštovit način ponudio da ulaznice za isti kupe od mene, iako se naravno do tada nisam bavio time.

Tada nisam znao da je to bio školski primer potražnje i ponude. Tada nisam znao da će me to, uz mnogo mini koraka između, dovesti do mesta gde se nalazim danas.

Ko je osoba od koje ste najviše naučili?

Imam supermoć da poprilično lako upijam, smeštam po fiokama i dalje koristim na osnovnom nivou mnoge veštine i znanja. S tim u vidu, svi ljudi koji su u mom širem okruženju poslednjih 10 godina mogu podeliti zasluge na ravne časti.

Koja je vaša najveća životna promena?

Rođenje prve ćerke, Iskre. Vrlo brzo iza toga i rođenje druge ćerke, Dunje. Najveća odgovornost. Najveća ljubav. Beskonačni izvor motivacije.

Šta je za vas novac?

Do određenog nivoa – stabilnost, mir, kvalitet porodične životne infrastrukture. Iznad toga – uspomene, budućnost dece i mogućnost za više poslovne hrabrosti.

Koji je vaš najveći poslovni propust?

S obzirom da sam sa nepunih 16 počeo da radim, a danas imam 31 godinu, ne bih dozvolio sebi da izjavim da je bilo šta do sada bio “propust”. Rekao bih pre proces učenja, samospoznaje, upoznavanje sa okruženjem, “pravilima igre”.

Šta je moglo drugačije? Da ne ulazim u paraleli u više poduhvata u isto vreme. To bih rekao da je dovelo do toga da nisam još više ostvario na današnji dan u svom primarnom poslu.

Da li bih iz ove perspektive to promenio? Mislim da ne. Sve je to izgradilo čoveka i profesionalca kakav sam danas.

Koga pitate za savet kada donosite važnu odluku?

Nedavno sam sa mentorom sa kojim radim u okviru mentorskog programa Srpske asocijacije menadžera prokomentarisao kako je šteta što su deca koja su jedinci često naučeni da moraju sami da reše situaciju u kojoj se nalaze. Barem se nas dvojica prepoznajemo u tome.

Međutim, barem kod mene, to se menja kroz vreme i shvatam koliku važnost ima krug ljudi sa kojima se mogu posavetovati, krug ljudi koji može da ima objektivni sud i svež pogled na određenu situaciju.

Ima više ljudi koje bih ovde nabrojao, ali ako moram odabrati rekao bih da su to moji poslovni partneri, Aleksandar i Nikola, kolega sa kojim najduže radim, Nenad, kao i moja supruga, Sonja.

Koje su danas po vašem mišljenju najcenjenije vrline?

Teško pitanje. Ono što sam prvo pomislio, odbijam da priznam, da javno iznesem. Želim da verujem da živimo i stvaramo u svetu u kome su najcenjenije vrline empatija, poverenje, pravednost, hrabrost.

Nedavno smo baš unutar firme imali sesiju gde smo razgovarali o odgovornosti, o sveprisutnoj prosečnosti koja nas okružuje na svakom koraku, o važnosti postavljanja pitanja, istinskom razumevanju “koji posao” treba da obavi zadatak koji izvršavamo i koju vrednost nosi. Shodno tome čime se bavimo i na koji način razmišljamo i radimo, nama su to jako važne teme, a u pozadini toga stoje sve vrline koje smatram da treba da gledamo kao najcenjenije.

Ko je za vas ‘čovek od boniteta’?

Osoba koja stoji iza svojih reči, pravi razliku u svom “mikro svetu” i čini druge boljim.

Kako će izgledati svet 2050. godine?

Odmah sam krenuo da računam koliko ću godina imati tada, koliko moje ćerke.

Sve što se dešava u svim horizontalama i vertikalama ne ohrabruje nas da će svet 2050. godine biti opšte gledano bolje mesto za život. Međutim, možda to ni 2020. nisu mislili. Koliko god teško bilo, pozivam nas da pokušamo zajedno da budemo optimisti i da svako na svojoj misiji napravi najveći mogući doprinos, pa uzročno-posledični da nas dočeka i bolja šira slika 25 godina kasnije.

Strogo je zabranjeno kopiranje tekstova osim u slučaju preciznog navođenja izvora i linka ka originalnom tekstu.

Podeli tekst

Ako ste propustili

Povezane vesti

Komentari +

OSTAVITE KOMENTAR

Molimo unesite svoj komentar!
Molimo unesite svoje ime ovde