Svetske cene nafte pale su posle izveštaja da je mir na Bliskom istoku na vidiku.
Cena „brenta“ pala je na 67 dolara po barelu, a američke sirove nafte WTI (West Texas Intermediate) na oko 63 dolara po barelu, dok trgovci razmatraju izglede za veću globalnu ponudu i potencijal za prekid vatre u Gazi.
Izveštaji ukazuju da bi Organizacija zemalja izvoznica nafte OPEK plus mogla na svom sastanku u nedelju da odobri dodatno povećanje proizvodnje u novembru od 137.000 barela dnevno, prenosi Trading economics.
Pored toga, izvoz nafte iz iračkog Kurdistana nastavljen je u subotu preko iračko-turskog gasovoda, nakon privremenog sporazuma kojim je okončana dvoipogodišnja suspenzija.
Na geopolitičkom frontu, američki predsednik Donald Tramp i izraelski premijer Benjamin Netanjahu saopštili su da su postigli preliminarni dogovor o američkom mirovnom planu za Gazu od 20 tačaka, ali Hamas još uvek nije pristao na isti.
U međuvremenu, obustava rada američke vlade izaziva bojazan investitora kada je reč o potražnji. Takozvani „šatdaun“ i neizvesnost koliko će dugo vlada SAD biti zatvorena, već je doveo do pada dolara čiji je indeks danas, četvrti put zaredom, skliznuo na 97,6.
Šta su predviđanja?
Anketa Reuters-a pokazuje da većina ekonomista očekuje da cene ostanu relativno stabilne, iako blago niže nego ranije prognoze.
Američka energetska agencija (EIA) predviđa pad prosečne cene Brent sirove nafte na oko 59 USD po barelu u četvrtom kvartalu 2025, kao i dalje spuštanje ka 50 USD u ranoj 2026. godini.
Goldman Sachs očekuje da će povratno slabljenje cena trajati do kraja 2026. zbog viška ponude i rizika od globalne recesije.
S druge strane, „bikovski“ scenario se i dalje drži – postoji očekivanje da bi poremećaji u snabdevanju (npr. zbog sankcija na Rusiju) mogli izazvati kratkoročne skokove cena.
Što se tiče kratkoročne perspektive, analitičari za sada pišu da se očekuje veći pritisak na cene, uz moguće fluktuacije usled geopolitičkih šokova ili prekida u snabdevanju.
Dugoročno gledano, analitičari u medijima iznose da iako energetske kompanije i dalje investiraju u nova polja, trend prelaska ka čistijim izvorima energije i energetska tranzicija postavljaju granice dugoročnom rastu cena. Veliki igrači u industriji već prilagođavaju svoje planove troškova i investicija u skladu sa ovim izazovima.
