Cena zlata i dalje ruši rekorde. A kао glavni razlog se navodi masovna kupovina centralnih banaka.
Analiza Financial timesa, ipak, pokazuje da se „rekordna“ potražnja možda više zasniva na procenama nego na činjenicama.
Evropska centralna banka (ECB) je u junu objavila da su centralne banke 2024. godine činile preko 20 odsto globalne potražnje za zlatom. To je dvostruko više nego tokom 2010-ih.
Ipak, kada se pogledaju zvanični podaci, vidi se da situacija nije baš takva. Naime, centralne banke u proteklih godinu dana povećale svoje zlatne rezerve za 228 tona. To zapravo spada u donju četvrtinu kupovina u poslednjih 5, 10 i 15 godina.
Neprijavljene kupovine
Zašto se onda govori o „nezapamćenoj potražnji“? Odgovor leži u takozvanim neprijavljenim kupovinama.
Kada se one dodaju zvaničnim brojkama, ukupna kupovina centralnih banaka skače na čak 804 tone.
Šta su „neprijavljene“ kupovine? Zvanični podaci o rezervama centralnih banaka potiču od MMF-a, ali prijavljivanje je dobrovoljno. Neke zemlje, poput Rusije, prestale su da dostavljaju podatke još pre uvođenja sankcija, iako se zna da su u tom periodu bile veliki kupci.
Zbog toga se analitičari i ECB oslanjaju na procene World Gold Councila (WGC) – udruženja rudarskih kompanija čiji je cilj, između ostalog, promocija zlata. WGC od 2014. koristi podatke nezavisne konsultantske firme Metals Focus, koja procenjuje ukupne neto kupovine zlata centralnih banaka i fondova suverenog bogatstva.
Kako i sami priznaju u svojoj metodologiji, „s obzirom na netransparentnost tržišta, statistike o ponudi i potražnji treba posmatrati kao procene – neke tačnije od drugih“.
10.000 dolara po unci
Zlato možda i dalje „sija“ kao utočište u kriznim vremenima. I Džejmi Dajmon iz JP Morgana je možda u pravu kada predviđa da bi plemeniti metal mogao da dostigne i cenu od 10.000 dolara po unci. Ali je priča o rekordnoj kupovini centralnih banaka nijansirana nego što se čini.
