Piše: Darko Božić, direktor Službe za sprečavanje otkrivanje i istraživanje prevara, Triglav osiguranje a.d.o. Beograd
Načini na koji osiguranici, ugovarači ili korisnici osiguranja pokušavaju da pribave protivpravnu imovinsku korist na račun osiguranja raznoliki su i ograničeni samo maštom izvršilaca prevara.
Kada govorimo o prevarama u osiguranju (krivična dela protiv imovine, privrede, pravnog saobraćaja, kao i protiv službene dužnosti), ne mislimo isključivo na krivično delo Prevara u osiguranju iz člana 223a KZ RS. Naime, pripremne radnje za izvršenje ovog krivičnog dela obuhvataju znatno veći broj inkriminisanih ponašanja sa zajedničkim ciljem pribavljanja protivpravne imovinske koristi za sebe ili drugog, a na štetu imovine društva za osiguranje.
Zakon o izmenama i dopunama Krivičnog zakonika („Sl. glasnik RS” br. 72/2009 od 03. 09. 2009) definiše i krivično delo Prevara u osiguranju, čime je zakonodavac pokušao da pruži preko potrebnu zaštitu osiguranju.
Iako se radi o posebnom obliku prevare, u vezi sa osiguranjem, praktično je celo delo već obuhvaćeno krivičnim delom prevare, osim u delu gde se preciznije navodi da radnja izvršenja može biti i davanje lažnih mišljenja i izveštaja, davanje lažne procene, podnošenje lažne dokumentacije ili na drugi način dovođenje ili održavanje u zabludi pasivnog subjekta.
Da se praktično radi o istom krivičnom delu, govori i to da su identični i kvalifikovani oblici, kao i lakši privilegovani oblik, a zaprećene su i iste sankcije za oba krivična dela.
Član 223a, u delu norme koji opisuje radnju krivičnog dela Prevara u osiguranju, potpuno se razlikuje od krivičnog dela iz člana 208a KZ RS, primenjivanog do 28. februara 2018. godine. U pitanju je novo krivično delo, uvršteno u XXII glavu, koja obuhvata krivična dela protiv privrede.
Izvršilac ovog krivičnog dela može biti bilo koje lice, u pogledu vinosti delo može biti izvršeno samo sa umišljajem, a zahteva se i određena namera. Objekt radnje je stvar
osigurana od određenih rizika (u prvom obliku ovog dela), odnosno sam izvršilac – osiguranik (u drugom obliku ovog dela). Ovo krivično delo nema za obavezu nastupanje posledice (za razliku od krivičnog dela prevare).
Radnja izvršenja krivičnog dela sastoji se u uništenju, oštećenju ili sakrivanju osigurane stvari, odnosno u prouzrokovanju sebi kao osiguraniku, oštećenje, povredu ili narušenje zdravlja, a potom podnošenje zahteva osiguravajućem društvu. Izvršenje se sastoji iz najmanje dve kumulativne radnje, gde je druga podnošenje zahteva osiguravajućem društvu.
Uprkos svim nedostacima nove kvalifikacije krivičnog dela Prevara u osiguranju, ističemo da brisanjem radnje izvršenja „dovođenje u zabludu” osiguravača, nije potrebno da nastupi posledica u vidu isplate štete ili nastale štete, kako bi delo bilo svršeno. Kada nema isplate štete jer je pokušaj prevare uočen pravovremeno, nema ni kvalifikacije krivičnog dela prevare u osiguranju „u pokušaju u vezi s članom 30 KZ”, već je delo svršeno samim podnošenjem zahteva za naknadu štete, bez obzira na isplatu štete. Sadašnje zakonsko rešenje ni u prvom ni u drugom stavu ne sadrži bitne elemente prevara u osiguranju, u praksi najzastupljenijih, i ne daje osnova ni za pokretanje postupka (radnja izvršenja nije ona koja je označena u samom krivičnom delu), a kamoli za donošenje osuđujućih presuda, iako je potpuno jasno da preduzete radnje imaju za cilj pribavljanje protivpravne imovinske koristi naplatom naknade iz osiguranja za fingirane štete, odnosno događaje koji se uopšte nisu dogodili, nisu dogodili na opisani način, odnosno potiču iz nekog drugog događaja, ili kada je na osnovu zakona ili opštih i posebnih uslova osiguranja isključena obaveza osiguravača da naknadi štetu.
Zahtev za postojanjem kumulativnih radnji pri izvršenju ovog krivičnog dela postavlja i pitanje – ukoliko izvršilac prvo podnese zahtev, pa nakon toga izvrši neku od radnji (uništi, ošteti ili sakrije osiguranu stvar), da li će izvršiti ovo krivično delo, ili neko drugo?
Učesnici u saobraćajnim nezgodama mogu fingirati oštećenja nastala u jednoj saobraćajnoj nezgodi, za koju su naplatili štetu od jednog osiguravajućeg društva ili je prouzrokovali, fingirati nove saobraćajne nezgode i ta oštećenja prikazati kao oštećenja u „novoj” saobraćajnoj nezgodi, zatim podneti zahteve za naknadu štete kod drugog osiguravajućeg društva. Tu se ne radi o uništenju, oštećenju ili sakrivanju osigurane stvari, ali se očigledno radi o prevari u osiguranju.
Osiguranici koji kupe oštećenu stvar (automobil), a zatim fingiraju saobraćajnu nezgodu i podnose zahtev za naknadu štete nisu ni oštetili ni uništili osiguranu stvar – to je učinilo neko drugo lice, najverovatnije ne u nameri da od društva za osiguranje naplati ugovorenu sumu.
Kod kasko osiguranja dešava se da se na vozilo montiraju ranije oštećeni delovi, pa se tvrdi da je vozilo oštećeno na parkingu ili u nekoj saobraćajnoj nezgodi. Osigurana stvar nije ni
oštećena, ni uništena, ni sakrivena. Lažno je prikazano da je oštećena. Nakon naplate štete, na vozilo se vraćaju delovi koji su ranije bili na vozilu.
Radnja sakrivanja može se primeniti na slučajeve gde se lažno prijavljuje npr. provalna krađa ili krađa kasko osiguranog automobila.
U drugom stavu date norme, gde je radnja izvršenja prouzrokovanje oštećenja, povrede ili narušenja zdravlja, postoji vrlo mali broj primera iz prakse koji bi se mogli podvesti pod navedeni način izvršenja ovog krivičnog dela. Nedostaje veliki broj mogućih radnji kojima se može neosnovano naknaditi šteta iz osnova osiguranja, međutim, najbitnije je da ne postoji radnja lažnog prijavljivanja nastanka telesnog oštećenja, telesne povrede ili narušenja zdravlja. Događa se da učesnici saobraćajnih nezgoda lažno prijave da su pretrpeli telesna oštećenja, npr. istegnuće vratnog dela kičme, karakteristično za određene tipove saobraćajnih nezgoda, koje se najčešće dijagnostikuje i u lekarsku dokumentaciju (na osnovu koje se kasnije podnose odštetni zahtevi) unosi samo na osnovu anamneze, tj. izjave pacijenta. Beležimo i postojanje odštetnih zahteva uz koje je dostavljena i kompletno falsifikovana medicinska dokumentacija.
Dakle, u biću ovog krivičnog dela nigde se ne pojavljuje formulacija da neko simulira telesnu povredu, telesno oštećenje ili narušenje zdravlja, što je jedan od najčešćih pojavnih oblika prevara u osiguranju.
