U danima koji su prethodili Filmskom festivalu Sandens, Park Siti u Juti bio je pun iščekivanja.
Za 41 godinu, festival je transformisao Park Siti i ponudio vitalnu pozornicu nezavisnim filmskim stvaraocima. Međutim, u tipičnom holivudskom stilu, svi već čekaju nastavak. Sandens se dogodine seli u Boulder, Kolorado.
Nova era
Niko nije siguran kako će se odvijati sledeća era za Sandens, ali festival je potrebniji nego ikad. Godine previranja u Holivudu – uspon strimovanja, pandemija, štrajkovi radnika i konsolidacija kompanija – znače da ima manje kupaca za indi filmove nego ranije.
Distributeri igranih i dokumentarnih filmova nisu skloni riziku. „Izlazimo iz takozvanog ‘zlatnog doba’ kada su strimeri počeli da plaćaju milijarde dolara da bi kupili sadržaj od Sandensa“, rekla je za Economist Vajolet Du Feng, rediteljka blisko povezana sa festivalom. „Ta vremena su prošla.“
Ovo je i prvi festival bez Roberta Redforda, koji je preminuo u septembru u 89. godini. Redford je osnovao Sandens institut 1981. godine kako bi pomogao u inkubaciji nezavisnih filmskih stvaralaca i služio kao protivotrov holivudskom kiču. Neprofitnu organizaciju je nazvao po brkatom odmetniku koga je igrao u vesternu „Buč Kesidi i Sandens Kid“.
Inkubator nezavisnih filmskih stvaralaca
Plan je uspeo. Decenijama je festival pružao odskočnu dasku za scenariste i reditelje početnike, od kojih su neki postali vodeći autori u industriji, od Ričarda Linklejtera do Vesa Andersona. Ova sezona nagrada nudi dodatne dokaze. Tri reditelja koji se bore za trofeje – Kloe Žao (Hamnet), Rajan Kugler (Grešnici) i Pol Tomas Anderson (Jedna bitka za drugom) – započeli su svoju karijeru na Sandensu.
Festival je takođe pomogao da se ožive čitavi žanrovi. „Veštica iz Blera“ snimljen je za manje od milion dolara. Premijerno je prikazan na Sandensu 1999. godine i prodat za 1,1 milion dolara. Zatim je revolucionisao horor, zaradivši 486 miliona dolara , skoro koliko i nastavak „Zlice“.
Geografija filmskog biznisa
Seljenje Sandensa u Boulder ilustruje dve stvari o filmskoj industriji. Jedna je kako se geografija holivudskog filmskog biznisa menja. Poreske olakšice su ključne.
Filmska produkcija je počela da beži iz Kalifornije u Evropu i Kanadu krajem 1990-ih, kada je dolar bio jak, i nastavila je da se seli u dvehiljaditim kada su države i zemlje ponudile olakšice.
Prema podacima kompanije FilmLA, koja prati snimanje u Los Anđelesu, region je imao manje dana snimanja u 2025. godini nego bilo koje godine osim 2020. godine, kada je pandemija zaustavila snimanje.
Potez Sandensa je delimično diktiran i dolarima. Kolorado je ponudio festivalu skoro 70 miliona dolara poreskih olakšica da ode tamo.
Tesni Park Siti
Potez festivala je pametan. Boulder je i dalje planinski grad što je neizbrisiv deo karaktera Sandensa. Ali je veći i lakše je do njega doći.
Park Siti je u osnovi skup odmarališta. Boravak u hotelu tokom festivala može koštati malo bogatstvo. Filmski stvaraoci se žale da ne mogu sebi da priušte da dođu.
„Nema sumnje da su prerasli Park Siti“, rekao je Stiv Fenberg, bivši predsednik Senata države Kolorado, koji je pomogao da se Sandens preseli u Boulder.
Drugo, filmski stvaraoci ovaj potez vide kao priliku da udvostruče značaj indi filma, dok studiji publici uglavnom nude nastavke i rimejkove.
Uspeh će zahtevati nove modele finansiranja. Brendovi bi mogli početi da igraju veću ulogu. Prošle godine, Sandens je sklopio partnerstvo sa firmom za proizvodnju satova Rolex, kako bi pomogao u finansiranju svoje „laboratorije“ scenarista.
Mišel Sater, koja je pomogla u osnivanju i vođenju Sandensovih programa za umetnike, kaže da su otvoreni za „korporativnu podršku, individualnu podršku, fondacionu podršku“, čak i „prodaju dukserica“ kako bi finansirali filmske stvaraoce.
Usred svih ovih promena, sledeća generacija perspektivnih scenarista se možda pita gde da počne. Redford je takođe imao savet za to: „Humor. Veština. Duhovitost. Seksapil. Tim redom.“
