Nakon što je kompanija Meta počela da gradi ogroman centar za podatke manje od 400 metara od njihove kuće, bračni par koji živi u okrugu Njuton, Džordžija, kaže da je voda počela da im nestaje. To je počelo 2018. godine. Godinama kasnije, dve slavine u njihovom kupatilu i dalje ne rade. Voda koja je preostala pretvorila se u muljevitu smesu, punu sedimenata.
Do sada su Beverli Moris i njen suprug Džef, kako su izjavili za New York Times, potrošili 5.000 dolara pokušavajući da reše problem sa vodom. Nemaju novca da zamene bunar, što bi ih koštalo 25.000 dolara.
„Imamo osećaj kao da vodimo bitku koju ne možemo da dobijemo, a nismo ni pristali na nju“, rekla je Beverli za NYT. „Plašim se da pijem našu sopstvenu vodu.“
Meta: Nismo odgovorni
Morisovi su isti par o kojem je izveštavao BBC ranije ovog meseca, kada su se žalili na alarmantno nakupljanje sedimenta u svojoj pijaćoj vodi. Meta je tada negirala da je njihov objekat odgovoran za to.
Sada novi izveštaj NYT sugeriše da bi ceo okrug, koji se nalazi blizu Atlante i ima više od 120.000 stanovnika, mogao da doživi istu sudbinu kao Morisovi.
Prema izveštaju iz prošle godine na koji se poziva list, okrug Njuton je na putu da do 2030. godine uđe u deficit vode, što bi nateralo stanovnike da uvode racionalizaciju, ukoliko objekti vodovoda ne budu modernizovani.
Bleir Norten, gradonačelnik Mensfilda, gradića u okrugu Njuton, opisao je situaciju kao „apsolutno užasnu“. Prema trenutnim projekcijama, cene vode će skočiti za 33 odsto, daleko iznad uobičajenog godišnjeg rasta od dva procenta, rekao je Norten za NYT.
Strašan ekološki uticaj
Strašan ekološki uticaj generativne veštačke inteligencije odavno nije tajna, iako tehnološke kompanije pokušavaju da sakriju konkretne podatke o potrošnji energije, vode i emisiji ugljen-dioksida. Ali sada sve više stanovnika počinje iz prve ruke da oseća posledice ogromnih zahteva koje nameće AI trka.
A stvari će se verovatno samo pogoršati. Stariji centri za podatke poput Metinog u okrugu Njuton obično troše oko 500.000 galona vode dnevno, prema NYT. Međutim, dozvole koje je list ispitao pokazuju da će novi objekti trošiti milione galona dnevno.
Kris Manganijelo, direktor politike voda u nevladinoj organizaciji Chattahoochee Riverkeeper, otkrio je da je jedna firma za centre podataka u Džordžiji tražila zapanjujućih devet miliona galona vode dnevno, što je ekvivalentno potrošnji 30.000 domaćinstava. „To je ogromna količina“, rekao je Manganijelo.
Za tehnološke firme „voda je usputna stvar“
Uprkos tolikim zahtevima, AI kompanije često daju prednost lokacijama sa jeftinom energijom u odnosu na dostupnost vode, jer je energija skuplja, rekla je za list Njuša Adžami, hidrološkinja i direktorka politike urbane vode na Univerzitetu Stenford.
To stavlja lokalne zajednice u nezavidan položaj. Energija se može dopremiti izgradnjom nove elektrane, ali kod vode to retko ide tako lako. U slučaju okruga Njuton, sav vodeni resurs dolazi iz rezervoara koji se puni isključivo padavinama.
Za tehnološke firme, „voda je usputna stvar“, rekla je Adžami. „Logika je: neko će to već rešiti kasnije.“
Portparol kompanije Meta rekao je da su sproveli ispitivanje bunara na imanju porodice Moris i zaključili da je „malo verovatno“ da je njihov centar za podatke uticao na podzemne vode.
Prema rečima Majka Hopkinsa, izvršnog direktora Uprave za vodu i kanalizaciju okruga Njuton, koji je naglasio da su odnosi sa tehnološkim gigantom dobri, Metin centar za podatke svakog dana koristi oko 10 procenata ukupne potrošnje vode u okrugu.
„Ono što centri za podatke ne razumeju jeste da oni koriste bogatstvo zajednice“, rekao je Hopkins za NYT. „Mi jednostavno nemamo tu vodu.“
Jedno od rešenja koje se razmatra jeste modernizacija postrojenja za preradu vode u okrugu. Ali to rešenje se nalazi u „trci s vremenom“, i procenjuje se da će koštati više od 250 miliona dolara. Ostaje pitanje da li će Meta pomoći u pokrivanju tih troškova?
