Američki senator Berni Sanders želi da svaki Amerikanac poseduje udeo u tehnološkim gigantima kao što su OpenAI, Anthropic i xAI. Javno je predstavio svoju viziju kroz predlog Zakona o američkom državnom fondu za veštačku inteligenciju.
Ovaj zakon bi uveo jednokratni porez od 50% na akcije ovih kompanija, koji bi se plaćao u samim deonicama. Taj kapital bi se zatim deponovao u javni fond, dajući običnim građanima pravo glasa, predstavnike u upravnim odborima i, na kraju, redovne čekove sa dividendama na kućne adrese.
Kroz ove akcije, savezna vlada bi imala moć da blokira odluke koje se smatraju štetnim po društvo i da forsira politiku koja koristi javnosti. Iako ovakav predlog zvuči potpuno očekivano od senatora koji već decenijama govori o tome kako AI otima poslove i zagovara preraspodelu bogatstva, Sanders u ovoj borbi više nije usamljeni levičar, pišu mediji.
Njegovi tradicionalni saveznici sa levice su tu, poput senatorke Elizabet Voren (Elizabeth Warren) i čuvene ekološke aktivistkinje Erin Brokovič. Međutim, ono što najviše iznenađuje jeste da se Trampova administracija u praksi već kreće u sličnom pravcu.
Preuzimanje vlasništva nad privatnim kompanijama nekada je bilo nezamislivo za desničarsku vladu, ali Trampova Bela kuća to radi veoma agresivno. Prema procenama instituta Cato, američka vlada već ima vlasničke udele, varante ili „zlatne akcije“ u čak 20 privatnih kompanija. Raspon se kreće od rudarskih firmi (MP Materials, Trilogy Metals), preko giganata u industriji poluprovodnika (Intel, xLight), pa sve do kvantnih lidera kao što su IBM i GlobalFoundries.
Ali, ovde nije reč o socijalizmu ili fašizmu. Pogled unazad na istoriju kapitalizma pokazuje da je svet već bio u gotovo identičnoj situaciji – tema je bila električna energija.
Istorijska opomena i lekcija o struji i telegrafu
Kada je suosnivač platforme Coursera i bivši šef projekta Google Brain Endrju Ng još 2017. godine izjavio da će AI transformisati svet na isti način na koji je struja to učinila pre jednog veka, Silicijumska dolina je to prihvatila kao proročanstvo. Međutim, današnjim tehnološkim oligarsima se nimalo ne dopada ideja da od čisto profitnih kompanija budu transformisani u javna komunalna preduzeća pod državnom kontrolom.
„Tokom 1930-ih godina, samo je oko 10% ruralnog stanovništva u Americi imalo struju, dok su gradovi imali gotovo univerzalni pristup. Razlog je bio jednostavan: privatne elektrodistributivne kompanije odbijale su da grade mrežu tamo gde im to nije bilo dovoljno profitabilno. Kada je savezna država intervenisala i osnovala javno preduzeće Tennessee Valley Authority, privatne korporacije su to proglasile neustavnim, podnosile tužbe i namerno gradile paralelne linije kako bi blokirale zadruge. Prilikom izgradnje brana, preko 15.000 ljudi je raseljeno sa zemlje koju je država eksproprisala; vlasnici su dobili neku odštetu, dok siromašni zakupci zemljišta nisu dobili ništa.
Strahovi od toga kako se donose odluke kada se postavlja ključna infrastruktura jednako su prisutni i danas u eri AI-ja. Svaka transformativna komunikaciona tehnologija u istoriji prošla je kroz isti ciklus: privatna konsolidacija na račun javnosti, a zatim zakasnela politička intervencija i državno svođenje računa.
Telegraf, koji je stigao 1840-ih, odmah je pokrenuo debate o državnom vlasništvu. Telefon je čak bio privremeno nacionalizovan tokom Prvog svetskog rata, kada je predsednik Vilson stavio telefonske i telegrafske linije pod kontrolu Pošte SAD (od juna 1918. do jula 1919.), pre nego što je vraćen u privatne ruke gde je izgrađen monopol koji je država regulisala narednih pola veka i konačno razbila tek 1984. godine“ piše analitičar Katerina Gioino.
Koalicija protiv tehnoloških oligarha
Sanders je u autorskom tekstu za New York Times istakao da je preraspodela prihoda od veštačke inteligencije građanima jedina pravedna stvar, jer je AI stvoren koristeći sadržaj koji su generisali sami ljudi:
„AI je izgrađen na našoj kolektivnoj inteligenciji: našim knjigama, pesmama, umetničkim delima, novinarstvu, računarskom kodu, naučnim istraživanjima i razgovorima koji obuhvataju generacije. Tehnološki oligarsi su uneli to znanje u svoje modele bez dozvole, bez priznanja i bez kompenzacije. Kreativni rad miliona ljudi su, jednostavnim rečnikom, ukrali najbogatiji pojedinci na svetu. Vreme je da to povratimo.“
Senatorka Elizabet Voren objavila je u magazinu Time sopstveni predlog o oporezivanju AI-ja kako bi se pomoglo radnicima koji su već ostali, ili će tek ostati bez posla: „Oporezivanje AI-ja je način da se osiguramo da dobici od ove tehnologije koriste svim građanima, a ne da se prelivaju samo u džepove nekolicine bogatih.“
Sa druge strane, Erin Brokovič je primila skoro 4.000 pritužbi građana iz skoro svih 50 američkih država zbog izgradnje masovnih data centara u njihovim lokalnim zajednicama. Pritužbe se odnose na nepodnošljivu buku, ogromnu potrošnju vode i drastičan skok računa za struju (studija Univerziteta Carnegie Mellon procenjuje da bi data centri mogli da podignu prosečne račune za struju u SAD za 8% do 2030. godine). Lokalne zajednice se žale da ih niko ništa ne pita – kompanije poput Mete kupuju hiljade hektara zemlje za data centre bez ikakvog obaveštavanja komšiluka.
Sukob regulatora i ekonomski potresi
Kritičari ovog plana, poput instituta Cato, iznose legitimne primedbe. Norveška i Aljaska su svoje državne fondove izgradile od prirodnih resursa (nafte) koje je država već posedovala, a ne kroz prisilno otimanje akcija od privatnih kompanija. Kada država postane većinski akcionar, neutralnost regulatora se ruši: sudije koje imaju finansijski udeo u ishodu utakmice više ne mogu objektivno da dele pravdu.
Međutim, državni fondovi nisu novost u ostatku sveta. Evropska unija godinama gradi javne okvire za investiranje u AI, Nacionalni fond za bogatstvo Velike Britanije eksplicitno je ciljao AI infrastrukturu kao stratešku imovinu, dok Singapur kroz svoje državne fondove tiho kupuje udele u AI kompanijama.
Potreba za reakcijom postaje hitna jer su otpuštanja u tehnološkom sektoru ove godine već premašila brojku od 142.000, pri čemu kompanije otvoreno navode da investicije u AI smenjuju ljudsku radnu snagu. Zapošljavanje mladih softverskih inženjera (od 22 do 25 godina) palo je za oko 20% u odnosu na vrhunac iz 2024. godine.
Veštačka inteligencija je izgrađena na javnom resursu koji je daleko vredniji od nafte: na ljudskom znanju.
