Uoči lansiranja prvog iPhone-a 2007. godine, suosnivač Apple-a Stiv Džobs doneo je sudbonosnu odluku: Apple neće angažovati svog dotadašnjeg partnera Intel za proizvodnju čipova za novi uređaj. Razlog je, kako je Džobs tada slikovito objasnio, bio taj što je Intel „zaista spor… poput parobroda“. Umesto njih, Apple se okrenuo kompaniji ARM koja je bila u usponu.
Ova Džobsova odluka pokrenula je dvodecenijski pad jedne od najpoznatijih robnih marki u Silicijumskoj dolini. Intel je nekada bio toliko slavljen zbog svojih inovacija da su proizvođači hardvera žurili da na svoje uređaje zalepe čuvene „Intel inside“ nalepnice. Međutim, kompanija je nakon toga propustila ne samo mobilnu revoluciju, već i eru veštačke inteligencije, dok su joj konkurenti nemilosrdno otimali posao.
Do početka prošle godine bilo je krajnje neizvesno da li Intel uopšte može da opstane. A onda se dogodilo nešto izvanredno. Kompanija je dovela novog izvršnog direktora, Lip-Bu Tana, i za samo godinu dana postala jedna od najtraženijih akcija na berzi. Priča o Intelovom preokretu mogla bi postati priča decenije o poslovnom oporavku, priča koja uključuje hrabro vođstvo, teške odluke i malo sreće.
Finansijsko „peglanje“ bilansa i moćna mreža kontakata
Kada je Tan preuzeo kormilo u martu 2025. godine, ovaj veteran u industriji poluprovodnika postao je treći generalni direktor Intela u poslednjih šest godina i šesti otkako je legendarni suosnivač Endi Grouv napustio tu funkciju 1998. godine. Pre Tanovog dolaska, Intel je postao prepoznatljiviji po svom dugu od 50 milijardi dolara nego po svojim čipovima.
„Postojala je opšta svest o tome da moramo da ‘ispeglamo’ bilans stanja, ali nismo imali jasnu predstavu kako to da izvedemo“, priznao je finansijski direktor Dejvid Zinsner, a piše Fortune magazin.
Kao odgovor na krizu, Intel je počeo da prodaje delove poslovanja koji nisu u njegovom primarnom fokusu i da prikuplja kapital preko onoga što Zinsner opisuje kao Tanovu „neverovatnu mrežu kontakata“. Ubrzo je Intel privukao investicije vredne milijarde dolara od kompanija Nvidia i SoftBank. Kompanija je dospela na naslovne strane i kada je Tan pristao da Trampova administracija pretvori planirani državni grant od 8,9 milijardi dolara u vlasnički udeo savezne vlade SAD u kompaniji.
„Podrška SoftBank-a je bila dobra, ali podrška vlade SAD je bila sjajna“, kaže Zinsner, ističući da je to stvorilo efekat koji je podigao ugled Intela kod kreditora i investitora i stabilizovao njegovu kapitalnu strukturu.
Seča birokratije: Od 12 menadžerskih nivoa do šest
Međutim, sam novac nije mogao da reši dublji problem Intela, korporativnu samodovoljnost i uljuljkanost. Kako bi se izborio sa tim, Tan je odlučio da uvede kulturu „brutalne iskrenosti“ kako je rekao. Prepolovio je menadžersku strukturu Intela sa 12 nivoa na samo šest i uveo praksu da informacije o rezultatima sluša direktno od ljudi sa svih nivoa kompanije. Time je stavio tačku na duboko ukorenjenu praksu u kojoj su srednji menadžeri filtrirali informacije i do vrha kompanije propuštali samo dobre vesti.
„Ako postoji problem i kažete mi za njega rano, u početnoj fazi, to je naš zajednički problem i moramo ga rešiti. Ako imate problem, a prećutite ga, onda je to isključivo vaš problem“, poručio je Tan svima u Intelu odmah po dolasku, priseća se Zinsner.
Uprkos brzom napretku pod Tanovim vođstvom, Intel tek treba da dokaže da njegovi čipovi mogu da izdrže tržišnu utakmicu. „Postali su tromi, samozadovoljni i lenji, i konkurencija ih je razbila“, kaže Stejsi Rasgon, analitičar u firmi Bernstein. Nvidia i TSMC su postali lideri AI ere, dok je Intel uglavnom posmatrao sa strane.
Sreća prati paranoične
Pod Tanovim vođstvom, međutim, Intel uspeva da uzme veći deo kolača u AI revoluciji. Delom je to i pitanje čiste sreće, objašnjava Rasgon: nezasitna potražnja za memorijom koja podržava AI funkcije naterala je kompanije da pronađu više načina za korišćenje Intelovih tradicionalnih CPU čipova. To je omogućilo Intelu da proda ogromne količine postojećih zaliha, što je poguralo snažan rast cene akcija.
Pravi izazov za kompaniju jeste da dokaže da i dalje može da proizvodi najsavremenije čipove koji su je nekada definisali. Obećavajući znaci već postoje: Intelovi napori da izgradi čipove koristeći svoju sledeću generaciju proizvodnog procesa „14A“ teku po planu, a ta tehnološka tranzicija mogla bi da pomogne kompaniji da privuče klijente koji najviše troše. Takođe, segment dizajna čipova za druge kompanije dobio je vetar u leđa nakon nedavnih izveštaja da bi Apple mogao ponovo da se okrene Intelu kao dobavljaču.
Iako je prerano reći da li će Intel u potpunosti završiti svoj povratak, očigledno je da je kompanija naučila iz sopstvenih grešaka. Prema rečima finansijskog direktora, Tan je uglavnom napustio tradiciju svojih prethodnika koji su stalno citirali Endija Grouva. Ipak, usvojio je i stalno ponavlja jednu od Grouvovih slavnih maksima: „Samo paranoični preživljavaju.“
