Čovek na čelu kompanije Nvidia Jensen Huang nedavno se našalio na račun neobičnog interesovanja javnosti za mesta na kojima večera. Postoji čak i blog koji prati njegove restoranske navike širom sveta. Ali, direktor kompanije Nvidia kaže da zanimljiviji podatak nije šta jede, već sa kim sedi za stolom.
„Jedna od najzabavnijih stvari je da otkrijete gde idem na večeru i sa kim večeram“, rekao je investitorima. „Cena njihovih akcija se udvostruči sledećeg dana.“
Naravno, Huang je preterao kako bi privukao veću pažnju, ali Eš Kumra u nedavno objavljenom autorskom tekstu za Inc. piše da njegova šala otkriva nešto veoma važno o savremenom poslovnom svetu: prisustvo pravih ljudi na pravom mestu ponekad šalje tržištu moćniju poruku od pažljivo pripremljenog korporativnog saopštenja.
Nekada je kompanija želela da tržište sazna za partnerstvo ili pregovore, planove tako što bi objavila saopštenje. Danas fotografija dvojice direktora za istim stolom može biti dovoljna da pokrene nagađanja investitora, analitičara i medija.
„Večera je postala signal“ piše Kumra.
Tržište sve manje sluša šta kompanija govori o sebi
Sve ovo je posebno zanimljivo u trenutku kada internet preplavljuje sadržaj koji je kreirala ili doterala veštačka inteligencija. Kompanije mogu da proizvedu gotovo neograničenu količinu profesionalno napisanih saopštenja, objava, analiza i marketinških poruka, ali upravo zato mogu da izgube na vrednosti i važnosti.
Kumra smatra da investitori i kupci sve više traže posredne dokaze kredibiliteta. Nije dovoljno da kompanija kaže da je važna, inovativna ili dobro povezana. Posmatra se ko želi da bude u društvu njenih predstavnika.
„U tome je suština „efekta večere sa Jensenom Huangom“. Kada se direktor neke kompanije pojavi za stolom sa jednim od najuticajnijih ljudi tehnološke industrije, ne mora ništa da kaže o „strateškom usklađivanju“ ili „potencijalnim sinergijama“. Sama činjenica da razgovaraju postaje informacija.
To, naravno, nije sasvim nova pojava. Poslovni svet je oduvek počivao i na vezama, preporukama i reputaciji. Novo je koliko brzo danas jedan takav trenutak postaje vidljiv i koliko brzo tržište može da reaguje“ mišljenje je Kumre.
Fotografija nastala tokom večere za nekoliko minuta može da obiđe ceo svet.
Manje emitovanja, više signala
Klasična korporativna komunikacija zasniva se na emitovanju: kompanija želi da njenu poruku vidi što više ljudi. Signal kakav je večera i ljudi za stolom funkcioniše drugačije. Njegova snaga nije u količini već u tome što deluje ekskluzivno, spontano i teško dostupno.
Saopštenje za javnost pokazuje da kompanija ima nešto što želi da objavi. Večera iza zatvorenih vrata sa ljudima koje svi žele da upoznaju pokazuje da neko ima pristup.
Zbog toga Kumra smatra da bi kompanije i njihovi osnivači trebalo drugačije da razmišljaju o događajima koje organizuju. Umesto velikih okupljanja na kojima je najvažniji broj gostiju, mnogo snažniji efekat mogu imati mali, pažljivo sastavljeni skupovi ljudi čije prisustvo samo po sebi nešto govori.
Deset pravih ljudi za jednim stolom ponekad može imati veću poslovnu težinu od nekoliko stotina gostiju na velikom korporativnom događaju. I tu se pojavljuje još jedna zanimljiva promena po proceni Kumre: kredibilitet se prenosi.
Ako ljudi sa velikim ugledom pristaju da svoje vreme provedu sa određenom osobom ili kompanijom, deo njihovog kredibiliteta u očima posmatrača prelazi i na drugu stranu. To je razlog zbog kojeg fotografija sa večere može biti vrednija od stranica marketinškog materijala.
Što je komunikacija veštačkija, ljudski kontakt je vredniji
Postoji još jedan razlog zbog kojeg ovakvi susreti dobijaju na značaju.
Poslovna komunikacija nikada nije bila jednostavnija za proizvodnju. AI može da napiše saopštenje, mejl, govor direktora, objavu za društvene mreže ili prezentaciju za nekoliko sekundi. Što takvog sadržaja bude više, teže će biti proceniti koliko on zaista govori o odnosima koji postoje iza njega.
Lični kontakt je drugačiji. Neformalna fotografija osnivača kompanije sa konkurentom, dobavljačem, investitorom ili poslovnim partnerom može da pokaže nivo međusobnog poverenja koji nijedna pažljivo formulisana rečenica ne može potpuno da prenese.
Zbog toga Kumra smatra da ljudska bliskost dobija novu tržišnu vrednost upravo u trenutku kada komunikacija postaje sve više automatizovana. Nije dovoljno samo da govorite koliko vredite. Važno je ko je spreman da sedne za isti sto.
Jensen Huang verovatno nije nameravao da od svojih večera napravi novu formu korporativne komunikacije (treba podvući reč „verovatno“). Ali njegov položaj na tržištu učinio je upravo to. Kada direktor kompanije koja se nalazi u samom centru AI revolucije provodi vreme sa nekim, investitori pokušavaju da dokuče zašto.
Ponekad je dovoljno videti ko sedi za stolom.
