- Bojan Klačar je rođen u Pljevljima, Crna Gora. Diplomirao je 2005. godine na Fakultetu političkih nauka u Beogradu gde je odbranio i master tezu na temu izborne komunikacije u Srbiji od 2000. do 2008. godine. Doktorirao je na Fakultetu političkih nauka 2021. godine, analizirajući političko oglašavanje u izbornim kampanja u Srbiji.
- Osnivač je i direktor kompanije StratEdgist Research & Advisory, specijalizovane istraživačke i konsalting agencije za prostor Zapadnog Balkana. Od maja 2014. do decembra 2025. bio je izvršni direktor Centra za slobodne izbore i demokratiju (CeSID), prve organizacije u Srbiji koja je osnovana s ciljem posmatranja izbora. Pre toga je šest godina u istoj organizaciji radio u izbornom programu i programu za istraživanja javnog mnenja. Vodio je više od 10 izbornih projekata i učestvovao u monitoringu sedam parlamentarnih i pet predsedničkih ciklusa. Bio je vođa ili deo istraživačkog tima u više od 100 istraživanja javnog mnjenja.
- Autor je brojnih naučnih radova iz oblasti izbora, političkih procesa, političke komunikacije i debata. Koautor je priručnika za organizaciju TV debata koji je objavljen 2017. godine. Učestvovao je u svim radnim telima koja su imala za cilj unapređenje izbornog procesa od 2007. godine, dok je od 2019. godine član međustranačkog dijaloga između vlasti i opozicije. Deo je mreže Debates International koju čine eksperti za TV debate iz celog sveta, organizujući redovne stručne simpozijume i prisustva američkim TV debatama.
- Živi sa Iskrom i Vanjom u Beogradu.
Kako ste zaradili prvi novac?
Ako ne računam dečje igre i „šeme“ s roditeljima i komšilukom, relativno sam kasno zaradio svoj prvi novac. To je bila prva ili druga godina fakulteta kada je u Beogradu (početkom 2000-ih godina) bilo popularno, i za studente isplativo, deliti liflete po ulicama, ispred zgrada, na trgovima. Najveći uspeh je bio na tezgama u Sremskoj ulici jer je u to doba taj kraj bio vrlo živ deo grada. Inače tokom studija nisam previše radio jer sam verovao da će novac doći po završetku fakulteta pa su mi studije bile na prvom mestu. Tu privilegiju mi je omogućila moja pokojna mama koja je verovala u mene. Živelo se jako teško, ali mi je mama dala podršku da završim fakultet koji sam voleo. Moja generacija iz te lako pamtljive 2000. godine je za mene važno prijateljsko, kolegijalno i intelektualno sidro i nakon više od dve i po decenije.
Ko je osoba od koje ste najviše naučili?
Moja Vanja. Ona me naučila kroz godine ljubavi da vodim računa o prioritetima, da verujem u sebe i svoje znanje; naučila mi je kako se gradi i čuva poverenje. Akademski sam najviše sazrevao uz Snježanu Milivojević, Zorana Stojiljkovića, Milana Jovanovića (svi sa Fakulteta političkih nauka), dok mi je dolazak u CeSID svojevremeno pružio priliku da steknem praktična znanja sa dobrim timom, na najvećim i najtežim terenima: uz stres, vremensku stisku, neizvesne izborne borbe, isčekivanja. Tu sam naučio da ljudi, uprkos emocijama, cene preciznost, podatke i na podacima utemeljene uvide.
Koja je vaša najveća životna promena?
Dolazak Iskre u naš život. Ona je unela, u naš dom i naše duše, svetlost koja sija istom snagom evo skoro četiri godine. Uz nju sam se opet vratio poštovanju malih stvari, bolje razumem velikodušnost naših života na ovom svetu, opet sam naučio kako je to igrati se na podu i spustiti se „sa visine“. To spuštanje sa visine mi pomaže i u poslu, uči me strpljenju, spremnosti da se odreknem nekih već stečenih stvari zarad mira u svom domu i privilegije da gledaš kako jedna devojčica raste.
Šta je za vas novac?
Mogućnost da izgradiš svet sa onima koje voliš, na način kako vama odgovara. To nije pitanje bogastva ili velikog novca. Novac ima vrednost samo ako ti pruži da živiš lepo sa onim što imaš, da tvoje okruženje živi onako kako im odgovara. Od novca nam zavisi kvalitet života i ne treba romansirati siromaštvo, ali novac ne rešava sve probleme i ne garantuje bezbrižan život. Moja mama je govorila da su najlakši problemi oni koji se mogu novcem rešiti. Zato je važno naći meru između zarade, potrošnje, štednje i investicija i to svako od nas mora da uradi shodno svom karakteru i potrebama porodice.
Koji je vaš najveći poslovni propust?
Nisam doneo nijednu kardinalno pogrešnu odluku za kojom bih žalio. Grešio jesam, ali sam uvek radio shodno onome što sam tada znao i kako sam razumevao okolnosti. Ali ono što je u mom slučaju i vrlina i mana ponekad jeste strpljenje, dosta isčekivanja, pripremanja i računanja pa se u tom procesu neka odluka donese sa zakašnjenjem. Ili se uopšte ne donese. Ali ja sam ostao dosledan u veri da je za uspeh (življenja) potrebno imati, kako je govorio Erih From, disciplinu, strpljenje i koncentraciju. Verujem da je to recept i za poslovni uspeh.
Koga pitate za savet kada donosite važnu odluku?
Moju Vanju. To je prva, neretko i jedina adresa. Razlog je taj što me poznaje, što zna moje osećaje, kapacitete, ali i limite. Često pričam i sa prijateljima jer mi je život omogućio privilegiju da s godinama steknem puno dragih ljudi koji me razumeju i poštuju onakvog kakav jesam.
Koje su danas po vašem mišljenju najcenjenije vrline?
I dalje mislim da se na kraju dana cene marljivost, odgovornost, znanje, integritet. Ne živim u iluzijama da nekada ne prevagnu i drugačije osobine (samoživost, snalažljivost, beskrupuloznost), ali na duže staze u životu i poslu se više isplati uložiti u one vrline koje ne daju rezultat „preko noći“. Ja mnogo cenim odgovorne i vredne ljude i poslovne saradnike, one ljude koji znaju šta mogu ali i koji su njihovim limiti. Uvek biram da sa takvim ljudima sedim u kancelariji ili da mi budu poslovni partneri ili klijenti.
Ko je za vas „čovek od boniteta“?
Onaj koji vredno i odgovorno živi od onoga što je zaradio. Onaj kome demokratija, principi i vrednosti ne postoje samo pred kamerama i u rečima, nego ih poštuje u kući, sa porodicom, u javnim ustanovama, prema starim i ranjivim ljudima, na ulici. Moja mama nije imala puno toga u životu, niti ju je život obilato nagradio, ali je imala bonitet da iz ničega stvara ljubav, podršku i mnoge domove njene dece i unuka.
Kako će izgledati svet 2050. godine?
Voleo bih da budem pametan i da kažem da znam, ali nemam odgovor na to pitanje. Znam da ćemo svedočiti snažnim promenama, da će promene biti sveobuhvatne i znam da postoji ogroman potencijal da te promene budu na bolje, u nauci, medicini, svakodnevnom životu. Ja verujem u našu decu da su pametnija od nas i da će znati to da iskoriste i naprave za sebe bolji život nego danas.
