Rusija još ima novca za rat. Ali račun koji Vladimir Putin mora da plati postaje sve veći. Posle više od četiri godine rata u Ukrajini, ruska ekonomija ne pokazuje znake neposrednog sloma. Ipak, pukotine postaju sve vidljivije. Privredni rast je gotovo stao. Budžetski deficit ubrzano raste. Kamate su visoke, a banke osećaju posledice skupog novca i problematičnih kredita. Sada se pojavio još jedan signal. Rusi povlače milijarde iz banaka.
Tokom prve dve nedelje avgusta iz ruskog bankarskog sistema povučeno je oko 286,4 milijarde rubalja, odnosno približno 3,4 milijarde dolara, objavio je Washington Post. Prema istom izvoru, u junu je povučeno više od 4,5 milijardi, a tokom jula oko 7,3 milijarde dolara.
To još nije „juriš na banke“ kakav se viđa pred finansijski kolaps. Ruski bankarski sistem i dalje funkcioniše.
Ali trenutak u kojem novac odlazi iz banaka nije beznačajan. Jer Kremlju je upravo sada domaći novac potrebniji nego ikada.
Rat je prvo ubrzao ekonomiju. Sada počinje da je guši
Rusija je nakon početnog udara zapadnih sankcija iznenadila mnoge ekonomiste.
Umesto duboke i dugotrajne recesije, usledio je snažan rast. Država je otvorila slavine budžeta. Fabrike povezane sa vojnom industrijom dobile su ogromne narudžbine. Plate u pojedinim sektorima naglo su rasle.
Milioni ljudi dobili su više novca. Rat je, paradoksalno, postao jedan od glavnih motora ekonomskog rasta.
Ali takav model ima granicu. Analiza Rojtersa ukazuje da je vojna potrošnja u prvom kvartalu 2026. dostigla nivo koji odgovara približno 12 odsto BDP-a.
Problem više nije nedostatak državne potrošnje. Problem je što vojna potrošnja počinje da istiskuje ostatak ekonomije.
Država se takmiči sa privatnim kompanijama za radnike, kapital i proizvodne kapacitete. Fabrike rade za vojsku. Kvalifikovana radna snaga odlazi tamo gde država može da ponudi veće plate.
Istovremeno, privatne kompanije moraju da posluju uz izuzetno skupe kredite.
Ratna ekonomija tako dolazi do svoje kontradikcije. Ono što je nekoliko godina podizalo BDP sada postaje jedan od razloga njegovog usporavanja.
Od 4,9 odsto rasta do gotovo nule
Brojevi najbolje pokazuju promenu. Ruska ekonomija je 2024. godine porasla 4,9 odsto. Već 2025. rast je usporio na oko jedan odsto.
Za 2026. očekivanja su još slabija. Sama Centralna banka Rusije sada očekuje rast BDP-a od svega 0 do 1 odsto.
Anketa ekonomista koju objavljuje ruska centralna banka daje centralnu procenu od oko 0,6 odsto.
Putanja zato izgleda dramatično: 4,9% → 1,0% → oko 0,6%.
Rusija formalno možda neće ući u recesiju. Ali ekonomija koja finansira najveći evropski rat poslednjih decenija praktično je prestala da raste.
To je važnije od same tehničke definicije recesije.
Budžetska rupa postaje sve veća
Još ozbiljniji problem nalazi se u državnim finansijama.
Ruski federalni budžet je tokom prve polovine 2026. zabeležio deficit od oko 5,73 biliona rubalja, odnosno približno 2,5 odsto BDP-a.
To je oko 1,7 puta više nego godinu ranije. Rojters je u julu objavio da ruske vlasti već očekuju da će deficit za celu godinu dostići oko 4,83 biliona rubalja. Prvobitno je planirano približno 3,79 biliona.
Drugim rečima, plan je već morao da bude promenjen. Rojters je izvestio i da bi deficit mogao dodatno da premaši plan zbog povećane državne potrošnje.
Do kraja jula slika je postala još nepovoljnija. Prema podacima koje prenosi B92, deficit je dostigao oko 6,46 biliona rubalja.
To menja prirodu ekonomskog problema sa kojim se Kremlj suočava. Nije pitanje samo koliko košta rat. Pitanje je odakle uzeti novac za njegov nastavak.
Putin ne može da pozajmljuje kao zapadne vlade
Velike zapadne ekonomije imaju ogromnu prednost kada njihovi budžeti uđu u deficit.
Mogu da izdaju obveznice koje kupuju investitori širom sveta. Rusija tu mogućnost više nema u istoj meri.
Sankcije i izolacija od zapadnih finansijskih tržišta učinile su domaće izvore finansiranja mnogo važnijim. Ruska država zato mora sve više da se oslanja na sopstvene banke, kompanije i stanovništvo.
Tu priča o povlačenju depozita dobija sasvim drugačiji značaj.
- Moskva ulazi u najskuplju fazu rata: Rusi povlače novac, budžetska rupa raste, a privreda staje
- Hyundai stao: Prvi veliki štrajk za deset godina, a u centru spora više nije samo plata
- Nova pravila za taksi u Srbiji: Cena preko aplikacije mogla bi da bude i 30 odsto viša
- Država daje po 6.000 dinara punoletnim građanima: Ko mora da se prijavi i kada počinje isplata
- Amerika ranije ukida letnji standard za benzin: Tramp pokušava da obori cenu goriva
Banke nisu važne samo zbog kredita građanima i kompanijama. One su važan kupac ruskog državnog duga.
Što više država troši, potrebno joj je više finansiranja.
Što joj je potrebno više finansiranja, veći deo tog tereta mora da preuzme domaći finansijski sistem.
Zbog toga milijarde koje građani povlače iz banaka nisu samo pitanje poverenja štediša.
One su deo mnogo veće jednačine.
Cena novca je 14 odsto
Tu se pojavljuje sledeći problem. Referentna kamatna stopa Centralne banke Rusije trenutno iznosi 14 odsto.
To je niže od ekstremnih nivoa koje je Rusija imala tokom prethodnog perioda, ali je i dalje veoma visoko.
Za kompaniju koja želi novu fabriku, opremu ili proširenje poslovanja, takva cena novca predstavlja ozbiljnu prepreku. Za građane znači skuplje kredite, za tržište nekretnina znači skuplje hipoteke. Za banke znači složenije upravljanje rizikom.
Centralna banka pritom nema jednostavan izlaz. Ako prebrzo spusti kamate, može ponovo da podstakne inflaciju. Ako ih zadrži visoko, nastavlja da pritiska civilni deo ekonomije.
Prema Rojtersu, godišnja inflacija je u julu iznosila oko 5,98 odsto. Centralna banka očekuje da inflacija 2026. završi u rasponu od šest do sedam odsto.
Kremlj se zato suočava sa klasičnim problemom pregrejane ratne ekonomije.
Potrebno mu je mnogo novca, ali dodatni novac stvara inflatorni pritisak. Za borbu protiv inflacije potrebne su visoke kamate. A visoke kamate guše investicije koje su potrebne civilnoj ekonomiji.
U bankama se pojavljuje još jedna pukotina
Postoji i problem koji se manje vidi – loši krediti. Prema podacima Centralne banke Rusije, kod neobezbeđenih potrošačkih kredita udeo problematičnih zajmova dostigao je 13,1 odsto početkom aprila 2026.
Centralna banka navodi da finansijski sistem i dalje oseća posledice rizičnijeg kreditiranja iz 2023. i 2024. godine.
To ne znači da su ruske banke pred kolapsom. Ali znači da se nekoliko rizika pojavljuje istovremeno.
Građani povlače deo novca. Krediti su skupi. Deo ranije odobrenih kredita postaje problematičan. A država od banaka istovremeno očekuje da apsorbuju sve više njenog duga.
Svaki od tih problema pojedinačno je podnošljiv. Njihova kombinacija je mnogo neprijatnija.
Nafta još spasava Kremlj
Postoji, međutim, razlog zbog kojeg je pogrešno govoriti da je Rusija pred bankrotom. Nafta.
Dok god Rusija uspeva da izvozi velike količine energenata, u zemlju ulaze milijarde dolara, juana i drugih valuta.
Visoke svetske cene dodatno pomažu. Rojters je procenio da su prihodi od nafte i gasa u julu mogli da budu oko 60 odsto veći nego godinu ranije.
Ali jedan dobar mesec skriva slabiji trend. Za prvih sedam meseci godine očekivan je pad prihoda od nafte i gasa od oko 11 odsto u odnosu na isti period prethodne godine.
Tokom cele 2025. ti prihodi pali su 24 odsto i bili najniži od 2020.
To je jedan od najvećih paradoksa Putinove ekonomije. Rusija je pokušala da smanji svoju zavisnost od Zapada.
Ali državni budžet i dalje u velikoj meri zavisi od proizvoda čiju cenu određuje globalno tržište.
Naftna sila koja ima problem sa benzinom
Ovog leta pojavio se još jedan paradoks. Jedan od najvećih proizvođača nafte na svetu suočava se sa nestašicama goriva.
Rojters je 20. avgusta izvestio o dugim redovima na pojedinim benzinskim stanicama u Moskvi. Neke pumpe ograničavale su količinu goriva, dok su pojedine ostajale bez benzina.
Uz sezonski rast potražnje, važan razlog su napadi ukrajinskih dronova na ruske rafinerije i drugu energetsku infrastrukturu.
Moskva je zbog problema na domaćem tržištu ograničavala izvoz derivata i povećavala njihov uvoz.
Problem se više ne završava na rafinerijama. Prema Rojtersu, izvoz nafte iz zapadnih ruskih luka tokom prve polovine avgusta bio je oko 15 odsto ispod plana.
Za Kremlj je to posebno osetljivo. Rat zahteva sve više novca, a energetski sistem koji taj novac donosi postaje sve skuplji za zaštitu.
Koliko Putin još ima u rezervi?
Rusija nije bez finansijskih rezervi. To je još jedna činjenica koja se često izgubi u dramatičnim prognozama o njenom ekonomskom kolapsu.
Ruski Fond nacionalnog blagostanja početkom avgusta raspolagao je imovinom vrednom oko 12,72 biliona rubalja, odnosno približno 159 milijardi dolara, prema podacima koje prenosi Interfax.
Ali ukupna vrednost fonda nije najvažniji broj. Mnogo je važnije koliko je te imovine likvidno i lako dostupno državi.
Likvidni deo fonda iznosio je oko 3,69 biliona rubalja, odnosno približno 46 milijardi dolara. To je oko 1,6 odsto ruskog BDP-a.
Drugim rečima, Putin još ima rezervu. Ali ona nije neograničena.
A što rat duže traje, sve više postaje pitanje ne samo koliko Rusija ima novca, već koliko ekonomskih amortizera može da potroši pre nego što posledice postanu mnogo teže.
Upozorenje je stiglo i iz samog sistema
Možda je zato posebno zanimljivo ono što se dogodilo Andreju Klepaču.
Klepač nije opozicioni ekonomista sa Zapada. Bio je visoki zvaničnik ruskog Ministarstva ekonomije i glavni ekonomista državne razvojne banke VEB.
Rojters je 17. avgusta objavio da je napustio VEB nakon što je u javnost dospeo njegov izrazito kritičan govor.
Klepač je upozorio da Rusija zaostaje u ekonomskoj i tehnološkoj trci. Ukazao je i na sve veću zavisnost Moskve od Kine.
Ta zavisnost je druga strana Putinovog ekonomskog zaokreta ka Istoku.
Rusija jeste pronašla nova tržišta za svoju naftu. Pronašla je dobavljače za deo proizvoda koji više ne stižu sa Zapada.
Ali pregovaračka pozicija nije ista. Kada vam je broj potencijalnih kupaca i dobavljača manji, oni dobijaju veću moć.
Rusija ne ostaje bez novca. Ostaje bez lakih rešenja
Najveća greška bila bi iz ovih podataka zaključiti da je ruska ekonomija pred neposrednim slomom.
Nije. Rusija ima ogromne prirodne resurse. Ima prihode od izvoza energenata. Ima domaću industrijsku bazu. Država kontroliše veliki deo finansijskog sistema i može da usmerava kapital tamo gde smatra da je potrebno.
Nezaposlenost je takođe veoma niska. Autoritarni sistem ima još jednu ekonomsku prednost koju demokratske vlade nemaju u istoj meri. Može mnogo duže da prebacuje troškove svojih političkih odluka na kompanije i stanovništvo.
Ali to nije isto što i tvrdnja da troškovi ne postoje. Oni se samo pojavljuju na drugim mestima.
Vide se u budžetskom deficitu, kamati od 14 odsto, privredi koja je od rasta od gotovo pet odsto stigla do stagnacije.
Vide se u problematičnim kreditima, pritisku na banke i u energetskom sistemu.
I sve više se vide u državnom budžetu.
Zato ključno pitanje više nije da li Putin može da finansira rat još nekoliko meseci. Može.
Pitanje je koliko dugo Rusija može da finansira rat ovim intenzitetom, a da cena ne postane previsoka za ostatak ekonomije.
