Početak avgusta na svetskim berzama počeo je šokom – japanski indeks Nikkei strmoglavio se više od 12 odsto (najgori pad od svetskog kraha tržišta 1987. godine) i proširio na Evropu i SAD gde su vodeći berzanski indeksi pali više od dva odsto.
Kao razlog, ekonomisti su naveli pre svega stanje američke privrede. Naime, stopa nezaposlenosti skočila je više od očekivanog, signalizirajući da američka ekonomija usporava i ide ka recesiji.
Postoji i još jedan razlog. Japanska centralna banka je podigla kamatne stope, poskupevši pozajmljivanje. To je dovelo do situacije da je jen znatno ojačao u odnosu na dolar, iscedivši tako investitore koji su pozajmljivali jeftino (sada više ne) u japanskoj valuti i ulagali u američke akcije (koje sada ne vrede gotovo ništa).
Pad berzanskih indeksa podstakao je paničnu rasprodaju akcija, naročito tehnoloških.
Dan kasnije, berze kao da su se oporavile. Azijske akcije su skočile, kao i američki fjučersi. Cene kriptovaluta takođe su se takođe „stabilizovale“.
Analitičari ipak smatraju je krah neminovan, a da su veliki finansijski igrači odlučili su da stabilizuju berze. Na koliko dugo – ostaje da se vidi, mada se licitira sa drugom polovinom 2025.
Tada će na naplatu doći dugovi američke privrede – od hipotekarnih i bankarskih, preko javnog duga, visokih kamatnih stopa, pada zaposlenosti, nekonkurentnosti privrede….
Sve to bi moglo, mada ne mora, da bude signal „armagedona„.
Šta bi sve moglo da krene po zlu?
Volatilnost je za sada ograničena na svet finansija. Berze su često sklone preteranoj reakciji u avgustu, a podaci o tržištu rada u SAD dovode do njihovih padova i (manje dramatičnih) uspona.
Međutim, potresi tržišta mogu da budu predznak problema u realnoj ekonomiji – svetu fabrika, poslova i roba i usluga – sa posledicama po obične ljude u Evropi.
JP Morgan i Goldman Sachs promenili su svoja predviđanja o zdravlju američke ekonomije i sada procenjuju da ima 35 odsto šansi da padne u recesiju do kraja godine.
To bi bila loša vest za Evropu, koja se oslanja na potražnju američkih potrošača za kupovinu proizvoda proizvedenih na kontinentu.
Amerika kine, Evropa se prehladi
„Ako se recesija dogodi u SAD, vrlo je verovatno da će i Evropa ući u recesiju“, rekao je za „Politico“ Ken Vatret, glavni ekonomista S&P Global Market Inteligence-a.
Sa druge strane, investitori ipak da američka ekonomija usporava i da je Fed prekasno reagovao.
Ako jeste, to je loše vesti za evropsku industriju koja već pati, a proizvodni sektori ne rade. Ekonomski motor kontinenta Nemačka prijavila je niz ne tako zdravih industrijskih čitanja i njena ekonomija je čak počela da se smanjuje.
Kako ovo funkcioniše? Pa, manje novca u džepovima Amerikanaca znači manje trošenja na nemačku robu – a to znači još jedan udarac za najveću i već bolesnu ekonomiju Evrope.
Problemi se neće zaustaviti na Nemačkoj. Nekoliko evropskih ekonomija, od malih izvozno orijentisanih poput Austrije i Danske, do najvećih zemalja zapadne Evrope poput Francuske i Italije, bilo bi pogođeno američkom usporavanjem.
Istorijski gledano, lideri EU nemaju dobre rezultate u predviđanju finansijskih kriza, posebno onih koje dolaze iz SAD, sa široko rasprostranjenom navikom da potcenjuju njen potencijalni uticaj na drugu stranu Atlantika.
Rezime sudnjeg dana…
SAD ulaze u recesiju, Evropa sledi, ostajući u recesiji najmanje do sredine 2025. godine, a vlade EU će početi… da raspravljaju šta da rade.
Zatim, tu su rastuće gomile dugova u nekim od najvećih evropskih zemalja – pre svega u Francuskoj i Italiji – bure baruta koje bi moglo da eksplodira ako se kriza u stilu 2008. vrati.
A to je tačka u kojoj počinje horor film…