Već dve godine vlada nepopustljiv konsenzus među milijarderima iz Silicijumske doline: veštačka inteligencija je najveća dezinflatorna sila ovog vremena. Logika Marka Andersena i Vinoda Kosle deluje nepobedivo – AI zamenjuje skupu ljudsku radnu snagu jeftinom tehnologijom, podiže produktivnost do neba i ruši barijere za ulazak na tržište, što neminovno vodi ka padu cena.
Međutim, kada su ekonomisti Deutsche Bank odlučili da testiraju ovaj konsenzus pitajući same AI alate o njihovom uticaju na ekonomiju, odgovor je bio nalik hladnom tušu.
„Da li se AI slaže sa ovim konsenzusom?“, napisao je tim koji predvodi glavni ekonomista banke za SAD, Metju Luceti. „Iznenađujuće – ne.“
Eksperiment: Mašine protiv tržišnog optimizma
Lucetijev tim je formulisao pitanje o verovatnoći četiri ishoda za inflaciju u SAD i postavio ih vodećim AI sistemima: sopstvenom alatu banke (dbLumina), OpenAI modelu (ChatGPT-5.2) i Anthropic-ovom modelu (Claude Opus 4.6).
Rezultati su bili zapanjujući. Na horizontu od godinu dana, sva tri alata su se složila da će uticaj biti minimalan. Ali ono što više brine: svaki model je ocenio da je veća verovatnoća da će AI podići inflaciju nego da će je značajno smanjiti.
Glavni krivac koji svi modeli dosledno navode je upravo investicioni bum u AI. Izgradnja ogromnih data centara, nezapamćena potražnja za poluprovodnicima i nagli skok potrošnje električne energije stvaraju pritisak na strani potražnje koji ne obara cene, već ih podiže.
„Bela kuga“ u kancelarijama
Dok algoritmi i mašine prognoziraju umerenu inflaciju zbog troškova sopstvenog razvoja, neki finansijski analitičari idu mnogo dalje. Čuveni Citrini Research uzdrmao je tržišta scenarijom „recesije korporativnih službenika“. Prema njihovoj tezi, AI neće samo sniziti cene, već će „uništiti bazu potrošača“ koja te cene održava.
U tom distopijskom scenariju, masovna otpuštanja u administrativnim i intelektualnim sektorima dovode do pada kupovne moći domaćinstava, dok korporativno usvajanje AI-ja raste. Rezultat je „negativna povratna sprega“: automatizacija izaziva nezaposlenost, što tera firme na još veću automatizaciju radi opstanka, kulminirajući krahom potrošnje.
Studija kompanije Anthropic iz marta 2026. godine potvrđuje da je AI teoretski sposoban da automatizuje:
- 94% poslova u matematici i računarstvu;
- 90% poslova u kancelarijskoj administraciji.
Ipak, stvarna stopa usvajanja je i dalje samo delić ovog potencijala, a sistemski skok nezaposlenosti se još uvek nije materijalizovao.
AI razmišlja kao oprezan ekonomista
Poruka alata Deutsche Bank je odmerena: dezinflatorno obećanje je realno, ali precenjeno; vremenski okvir je duži nego što tržišta pretpostavljaju, a kratkoročni investicioni talas može delovati u potpuno suprotnom smeru, pišu analitičari.
Postavlja se i filozofsko pitanje: ako AI greši u proceni sopstvenog uticaja, možda bi trebalo da preispitamo koliko je on zaista „transformativan“ za kompleksne poslove poput predviđanja budućnosti. S druge strane, postoji mogućnost da je AI jednostavno „naučio“ zanat od ljudi na čijim je tekstovima obučen.
„AI se ponaša kao poslovični ekonomista sa dve ruke – uvek ograđuje svoje stavove naspram nesaznajne budućnosti“, zaključuje Lucetijev tim. Mašine su upitane direktno o sopstvenom ekonomskom nasleđu. Njihov odgovor je bio: komplikovano je.
„Ovaj eksperiment sugeriše da bi tržišta mogla prerano da ukalkulišu pad kamatnih stopa vođen AI-jem. Dok tehnologija ne počne da štedi više nego što troši na sopstvenu infrastrukturu, inflacija ostaje tvrdoglav protivnik“ zapisao je tim analitičara.
