U istorijskom središtu evropske elektroenergetske mreže – švajcarskom Laufenburgu pokraj Bazela – počela je izgradnja dosad najveće baterije na svetu. Projektom švajcarske kompanije Flexbase najavljena je nova era u skladištenju energije, s kapacitetom od 1,6 gigavatsati (GWh) i snagom od 800 megavata – što je četvorostruko više od dosad najvećeg svetskog baterijskog skladišta struje, a koje se nalazi u Kini.
Kako piše WiWo, švajcarski Laufenburg nije slučajan izbor. Upravo je u tom gradu 1958. godine osnovano prvo prekogranično čvorište električne energije te je povezalo mreže Nemačke, Francuske i Švajcarske. Bio je to početak današnje evropske elektroenergetske mreže, a ona opslužuje oko 530 miliona ljudi u 30 zemalja. Američki Institut inženjera elektrotehnike i elektronike (IEEE) proglasio je 2010. ovo postrojenje ‘prekretnicom u istorije energetike’, prenosi tportal.
Što može najveća baterija na svetu?
Prošle nedelje u Laufenburgu je položen kamen temeljac za izgradnju ovog skladišta, a sve bi trebalo da bude završeno do 2028. godine.
Baterija već sada može osigurati snabdevanje celog Bazela i njegove hemijske industrije strujom na pet sati. Uz nju se gradi data centar za veštačku inteligenciju kao i aerodinamički tunel, a toplina iz data centra koristiće se za zagravanje grada putem toplotne mreže.
Slični projekti već su u toku u Nemačkoj, poput RWE-ovih baterija u Kelnu i Hamu, ali su one znatno manje, s kapacitetom od oko 84 MWh. Njihova primarna funkcija je stabilizacija mreže, odnosno brza regulacija frekvencije.
Redox-flow
Ključna inovacija za nastajanje ovih megarezervoara nova je tehnologija poznata kao redox-flow baterije. Umesto tradicionalnih litijum-jonskih ćelija, ove baterije čuvaju energiju u tekućim elektrolitima unutar velikih rezervoara, što ih čini izuzetno dugotrajnima i robusnima. Očekuje se da će redox-flow baterije imati vek trajanja od 25 do 30 godina, a zbog niskih troškova materijala omogućuju izgradnju znatno većih sistema po nižoj ceni.
Za razliku od litijum-jonskih, čiji trošak raste proporcionalno kapacitetu, redox-flow baterije zapravo su jeftinije po jedinici energije, dakle što su rezervoari veći. Potrebni su samo veći rezervoari od čelika, a tehnologija ne zahteva retke ili skupe sirovine.
