Piše: Radoje Živanov, šef Odeljenja za osiguranje poljoprivrede, Triglav osiguranje a.d.o. Beograd
Obezbeđivanje ekonomske stabilnosti u poljoprivredi kroz izgradnju efikasnog sistema osiguranja i kontinuiranu podršku ovom vidu sistemske zaštite od vremenskih rizika, u uslovima neizvesne proizvodnje, predstavlja kako izazov, tako i nužnost za svakog učesnika u agroindustrijskom kompleksu.
U situacijama kada nastupe prirodne nepogode, najveći teret uvek snose proizvođači. Njihovi ostvareni rezultati proporcionalno utiču na stabilnost, odnosno nestabilnost, celokupne poljoprivredne proizvodnje određenog regiona, države, a posredno i privrede u celini. Uspeh ili neuspeh pojedinačnih gazdinstava ne odražava se samo na njihove prihode već direktno utiče na širu društvenu i ekonomsku zajednicu, unapređujući ili usporavajući privredne tokove koji se oko njih odvijaju.
Istorijski gledano, velike elementarne nepogode bile su ti događaji koji su podsticali povećanje obima osiguranja. Ipak na našem tržištu subjektivno shvatanje rizika i nerazumevanje modela verovatnoće pojave ovakvih događaja, uprkos sve izraženijim klimatskim ekstremima, i dalje ostaavlja ovaj vid osiguranja u zoni malog obuhvata.
Učešće poljoprivrednog osiguranja u ukupnim neživotnim osiguranjima na domaćem tržištu beleži višegodišnji prosek od svega 4,69%. Površine koje su osigurane čine između 12 i 12,5 odsto ukupno korišćenog poljoprivrednog zemljišta, dok je procenat osiguranih registrovanih poljoprivrednih gazdinstava nizak i kreće se između 5 i 5,5 odsto. Sve to i pored kontinuirane finansijske podrške države u vidu subvencija za premije osiguranja.
Na odluku o ugovaranju ove vrste zaštite najviše utiču nedovoljna informisanost proizvođača, kapacitet osiguravajućih društava da pokriju teritoriju cele zemlje, ograničenja u reosiguranju, kao i struktura same proizvodnje. Vrsta proizvodnje (voćarska, povrtarska ili ratarska) u direktnoj je vezi s prihodima gazdinstva, što se neposredno odražava na njihovu percepciju i spremnost da rizike osiguraju.
Osiguranje biljne proizvodnje u Evropi i svetu postoji od 1719. godine – kada je nastalo u Nemačkoj kao zaštita od grada, tada najčešće vremenske nepogode – mnoga tržišta su od tada razvila moderne i održive modele koji se uspešno primenjuju u različitim državama. Karakteristika svih uspešnih modela jeste prisustvo državne podrške i javno-privatnih partnerstava. Najčešće, ta podrška se ogleda kroz subvencionisanje premija, ulaganja u razvoj reosiguranja, subvencije administrativnih troškova, razvoj specijalizovanih usluga osiguranja, unapređenje zakonske regulative ili kombinaciju ovih mera.
Iako na tržištu Srbije postoji široka ponuda osiguravajućih pokrića koja odgovaraju potrebama poljoprivrednih proizvođača, više od 90 odsto ugovorenih osiguranja i dalje se odnosi na osnovne rizike. Nameće se pitanje da li je potrebno razmotriti prilagođavanje modela osiguranja – pre svega kroz redefinisanje veličine pokrića, sume osiguranja i premije, čime bi se kreirali proizvodi dostupniji proizvođačima s nižim prihodima, imajući u vidu da prosečna veličina poseda u Srbiji iznosi svega 5,8 hektara. Iako troškovi osiguranja na našem tržištu već sada, po oceni stručnjaka, nisu visoki u odnosu na značaj koji osiguranje ima, potrebno je pronaći održiva rešenja kako bi i mala gazdinstva bila adekvatno zaštićena.
Dodatno, treba razmotriti i modele prisutne u pojedinim državama, gde postoje sistemi delimične obaveznosti, koji na indirektan način podstiču proizvođače da ugovore polisu. U takvim modelima, pravo na određene subvencije za proizvodnju ili investicije uslovljeno je posedovanjem polise osiguranja. Na taj način se formira stabilan finansijski fond koji omogućava pouzdanu i pravovremenu isplatu šteta, što je od izuzetnog značaja u uslovima sve izraženijih klimatskih promena.
Sve navedeno ukazuje da je za razvoj sistema osiguranja u poljoprivredi neophodan kontinuiran, partnerski rad svih aktera na tržištu – osiguravajućih društava, reosiguravača, nadležnih institucija, strukovnih udruženja i samih proizvođača. Formiranjem zajedničkog tela za definisanje smernica i unapređenje modela osiguranja, kroz razmenu iskustava i međusobno usklađivanje interesa, može se značajno unaprediti ovaj važan instrument za upravljanje rizicima i očuvanje stabilnosti domaće poljoprivredne proizvodnje.
Triglav osiguranje, kao kompanija koja uvek prepoznaje značaj ulaganja u sigurnost, ostaje posvećeno pružanju pouzdane zaštite i podrške poljoprivredi Srbije. Jer, kada su proizvođači sigurni – sigurni smo svi.
