Šta bi Trampov drugi mandat značio za evropsku ekonomiju?

Foto: Pixabay / BarBus

Šanse da Donald Tramp ponovo useli periku, golf štapove i Melaniju u Belu kuću skočile su poslednjih desetak dana (nakon prve debate sa aktuelnim predsednikom Džozefom Bajdenom i, pogotovo, neuspelog atentata na mitingu republikanaca) a ekonomisti Goldman Sachs-a kažu da bi još jedan mandat bivšeg američkog lidera mogao imati „duboke implikacije“ na ekonomiju evrozone.

„Naše osnovne procene ukazuju na značajan pad bruto domaćeg proizvoda, od oko 1 odsto, sa skromnim porastom inflacije od 0,1 procentnih poena“ kaže se u u belešci objavljenoj dan pre subotnjeg incidenta, i zaključuje se da bi „Trampov ponovni izbor bi predstavljao značajan negativni rizik za inače konstruktivnu prognozu rasta za evrozonu“.

Tenzije u trgovini

Naime, Trampova trgovinska politika mogla bi da bude jedan od faktora koji utiču na evropsku ekonomiju, baš kao što je to bilo i tokom njegovog prvog mandata, zbog čega su i porasle tenzije između američke administracije i Evropske unije. Sjedinjene države uvele su carinu na evropski čelik i aluminijum što je dovelo do odgovora Unije, u formi uvođenja „recipročnih“ carina na američku robu. Ovo je prouzrokovalo višemesečnu zabrinutost oko toga da li će slični scenario zadeseti i druge sektore, poput automobilskog, što je umnogome uticalo na raspoloženje tržišta. Sada je Tramp obećao da će, ukoliko osvoji novi mandat, uvesti carinu u visini od 10 odsto na svu robu koja se uvozi u Ameriku, što bi verovatno dovelo do raspoloženja sličnog onom iz 2018. i 2019.godine kao i do naglog skoka neizvesnosti u oblasti trgovine. Takva neizvesnost istorijski ima značajan i dugotrajan uticaj na ekonomsku aktivnost u zoni evra, kažu ekonomisti i podsećaju da je posledica 2018. i 2019. bio pad industrijske proizvodnje u evrozoni za oko 2 odsto. Očekuje se da će neke zemlje poput Nemačke biti teže pogođene jer se više oslanjaju na industrijsku proizvodnju.

Trgovinske tenzije bi takođe mogle da dovedu do pada bruto domaćeg proizvoda evrozone, i dok bi neizvesnost u vezi sa trgovinskom politikom mogla da dovede do pada cena, više carine bi mogle da ih ponovo gurnu naviše.

Odbrambeni i bezbbedonosni pritisci

Bivši ( i budući?) američki predsednik najavio je da će smanjiti ili u potpunosti ukinuti američku pomoć Ukrajini i nagovestio da neće pomagati zemljama u vojnom savezu NATO-a koje ne ispunjavaju uslov od dva odsto. Naime, nakon ruske aneksije Krima 2014. godine, šefovi država i vlada NATO-a složili su se da će trošiti 2 odsto svog BDP-a na odbranu do 2024. godine. Ispunjavanje ovog zahteva i potencijalno nadoknađivanje bar dela američke finansijske podrške Ukrajini moglo bi da utiče na evropsku ekonomiju. U belešci Goldmann Sachs-a se navodi da bi se od evropskih zemalja moglo zatražiti da ulože dodatnih 0,5 odsto BDP-a u vojnu tj. „odbrambenu“ potrošnju godišnje tokom drugog Trampovog mandata. Geopolitička neizvesnost i rizici takođe bi mogli da se pojave kao rezultat Trampove odbrambene politike prema Evropi i njegovog stava prema NATO-u, posebno ako se pokrene pitanje o tome koliko su SAD zaista posvećene tom vojnom savezu.

Posledice promena u makroekonomskoj politici

Treći način na koji bi Trampova politika mogla da utiče na ekonomiju evrozone je kroz planove „na domaćem terenu“, kao što je smanjenje poreza. „Promene u makroekonomskoj politici tokom prvog Trampovog mandata dovele su do značajnih prelivanja u Evropu kroz jaču američku potražnju i strože finansijske uslove u SAD“.

I dok bi očekivano smanjenje poreza u SAD moglo da podstakne ekonomsku aktivnost u Evropi, u kombinaciji sa drugim očekivanim tržišnim promenama, ukupan uticaj će verovatno biti ograničen, jer će efekat viših dugoročnih stopa biti neutralisan primetno slabijim evrom.

Ni MMF nije optimističan

U svom poslednjem izveštaju o stanju globalne ekonomije, objavljenom 16.jula , MMF je istakao rizik velikih promena u ekonomskoj politici kao rezultat izbora ove godine. Sjedinjene države nisu pomenute direktno, ali implikacija je bila dovoljno jasna. Smanjenje poreza ( koje Amerika sebi zapravo ne može da priušti) moglo bi dovesti do većih problema sa spoljnim dugom, da dugoročno utiče na povećanje kamatnih stopa i pojača protekcionizam.

Ekonomisti su složni u tome da je Trampova ekonomska strategija veoma protekcionistička, ali takođe i nekoherentna i opasna. Nekoherentna zbog toga što on smatra da će carine koje namerava da uvede na robu koja ulazi u SAD iz Kine (i drugih zemalja) nadomestiti gubitak u budžetu nastao smanjenjem poreza na dohodak. U stvarnosti, carine znače više cene za američke potrošače, što će najviše naštetiti onima sa niskim i srednjim prihodima. S druge strane, smanjenje poreza će uglavnom koristiti korporacijama i dobrostojećim  pojedincima ( koji zapravo i jesu Trampova „ciljna grupa“ još od prvog mandata).

Ne treba prevideti ni posledice njegove izolacionističke spoljne politike a to su skuplja roba i „nervoznija“ finansijska tržišta. Tramp voli slab dolar, ali u prošlosti je dolar jačao u vremenima povećane globalne nestabilnosti, što će njegov drugi mandat zasigurno proizvesti.

Moguće posledice svega ovoga su očigledne: stagflacija, pokušaji da se Federalne rezerve osnaže za smanjenje kamatnih stope, još veća kriza za siromašne zemlje koje su se zadužile u dolarima… A sve to čak ni ne uzimajući u obzir rizik da bi „hladni rat“ sa Kinom mogao postati vruć.

Strogo je zabranjeno kopiranje tekstova osim u slučaju preciznog navođenja izvora i linka ka originalnom tekstu.

Podeli tekst

Ako ste propustili

Povezane vesti

Komentari +

OSTAVITE KOMENTAR

Molimo unesite svoj komentar!
Molimo unesite svoje ime ovde