Kada provedete 16 godina na čelu jedne od najvećih i najmoćnijih kompanija u istoriji, za vaš identitet prestaje da bude važno vaše ime i prezime. Postajete ta kompanija. Za Džefa Imelta, nekadašnjeg generalnog direktora konglomerata General Electric (GE), odlazak sa ove funkcije 2017. godine označio je izlazak iz sobe karijere pošto je ugasio svetlo. Bila je to karijera koju je magazin Barron’s čak tri puta nagradio titulom jednog od „najboljih izvršnih direktora na svetu“.
Ipak, realnost koja nastupa kada se svetla ugase, a natpis na vratima promeni, drugačija je i retko je tema sjajnih poslovnih biografija. Devet godina nakon što je iznenada podneo ostavku u momentu koji danas opisuje kao „jedan od najtužnijih trenutaka u životu“, Imelt je odlučio da progovori o onome o čemu lideri najčešće ćute: o samoći, suočavanju sa neuspehom i dugom procesu ponovnog pronalaženja sebe kroz pokretanje svog novog Substack-a pod nazivom The Long View.
Kada nestane posao koji vas definiše
Imelt je nasledio kormilo GE-ja u septembru 2001. u trenutku koji bi malo ko poželeo. Bilo je to samo nekoliko dana pre terorističkih napada 11. septembra na Svetski trgovinski centar, koji su direktno pogodili gotovo svaki segment poslovanja kompanije. Tokom narednih 16 godina vodio je giganta kroz svetsku ekonomsku krizu 2008. i katastrofu u Fukušimi. Pa ipak, tranzicija iz fotelje moći u „običan“ život pokazala se kao poseban izazov.
„Napuštanje GE-ja nakon 16 godina na mestu izvršnog direktora bilo je teže nego što sam u to vreme pokazivao. Bilo je to mračnih dana. Provedete tri decenije definišući sebe kroz posao, a kada on nestane, morate da shvatite ko ste zapravo vi kao ličnost“, rekao je Imelt.
Danas, sa distance, ne krije da su povlačenje i kasniji pad vrednosti akcija kompanije ostavili duboke ožiljke.
„Znam da u GE-ju postoje oni koji veruju da sam ih izneverio. Kada sam najavio penzionisanje, akcija je bila skoro 29 dolara, a kasnije je pala na manje od 7 dolara. Zbog toga me srce boli i uvek će me boleti. Ali, potpuno sam prevazišao potrebu da se stalno vraćam unazad. To, ruku na srce, nije došlo lako. Vreme je postalo moj prijatelj.“
Veštačka inteligencija: Spustimo priču na zemlju
Kao partner u investicionom fondu New Enterprise Associates, Imelt danas pažljivo prati tehnološke trendove, ali upozorava da u medijima nedostaje konkretna, mikro-perspektiva kada je reč o veštačkoj inteligenciji. Lideri, prema njegovom mišljenju, moraju da prestanu da posmatraju AI kao apstraktan pojam i da počnu da ga primenjuju na stvarne, goruće probleme privrede.
„Ono o čemu se ne piše dovoljno jeste: šta kompanija zapravo treba da uradi da bi ostvarila koristi od veštačke inteligencije? Potreban nam je više mikro pogled na stvari. Inflacija u zdravstvu ove godine iznosi 12%, a suočavamo se i sa nedostatkom od 500.000 medicinskih sestara. Kako bi tehnologija mogla to da promeni? To su prava pitanja.“
Lekcije se uče iz blata, a ne iz uspeha
Nakon odlaska iz GE-ja, Imelt je karijeru nastavio kao predavač na prestižnom Stanford-u i partner u investicionom fondu New Enterprise Associates u Silicijumskoj dolini. Rad sa mladim preduzetnicima i studentima promenio je njegov pogled na to šta je zapravo suština liderske edukacije.
Prema njegovim rečima, poslovni svet pati od nedostatka nijansi i prebrzo ljude deli na „heroje“ i „negativce“, u zavisnosti od spoljnih okolnosti. Prava vrednost lidera, smatra Imelt, meri se sposobnošću da izdrži najgori dan, a ne da uživa u najboljem.
„Živite život da biste se pripremili za svoj najgori dan, a ne za najbolji. Kako to zaista izgleda kada nemate uspeh koji želite? Nema načina da se o tome govori bez pominjanja loših stvari. Predavao sam na Stanford-u sedam godina i posmatrao studente – oni uče iz sr..nja, znate, ne uče iz dobrih stvari. To što sam to imao na umu omogućilo mi je da se otvorim i prilično iskreno govorim o tome kako sam se osećao“, objašnjava nekadašnji prvi čovek GE-ja.
Rekao je i da je preduzetnicima u kriznim vremenima najpotrebnije saosećanje, a ne rigidna naređenja:
„Pošto sam sedeo u stolici izvršnog direktora, znam da im od spoljnih savetnika nisu potrebna naređenja tipa ‘uradi to tako’, već informisane perspektive. Znam koliko može biti usamljeno kada nosite teret budućnosti svih zaposlenih na svojim ramenima.“
Nova perspektiva: Veliki, a brzi
Boravak u Silicijumskoj dolini pružio mu je uvid u novu kulturu poslovanja koja nedostaje starim, tradicionalnim korporacijama – spremnost na ogroman rizik i fokus na proizvod umesto na funkciju.
„Ono što me uvek iznova fascinira kada odem tamo jeste da su Apple, Amazon ili Google ogromne kompanije, a i dalje se kreću neverovatno brzo. Kada igram golf nedeljom ujutru sa ljudima odatle, oni pričaju o proizvodima na kojima rade. Ne kažu: ’Ja sam u toj i toj organizaciji, ja sam potpredsednik.’ To je vrlo osvežavajuće.“
Zato, kao ključni savet za lidere koji se bore kroz današnji digitalni i turbulentni svet, Imelt ističe sposobnost upravljanja paradoksima.
„Lideri danas moraju biti sposobni da rade dobro i kontradiktorne stvari, da istovremeno ovladaju suprotstavljenim principima. Moraju da učine svoje kompanije istovremeno velikim i brzim, globalnim i lokalnim, digitalnim i industrijskim. Moraju da upravljaju na način koji je i konkurentan i empatičan. Vaša karijera će imati loše i dobre dane, ali verujte mi na reč, loši dani su vam potrebni. Oni vas čine boljim liderom“, preporučio je Imelt.
