„Matematika nudi dobar dokaz da ljudi mogu da reše bilo koji problem sve dok u tome ima novca“ napisao je Majk Bruks kvantni fizičar, matematičar i naučni novinar. Autor je brojnih naučnih radova i članaka kao i knjige u kojoj je pisao kako je matematika kreirala civilizaciju.
„Matematiku često posmatramo kao uzvišenu i čistu, kao neokaljanu intelektualnu aktivnost koja sasvim slučajno ima praktičnu primenu u stvarnom svetu. U najboljem slučaju, studenti je vide kao put do dosadnog posla – možda pozicije poreskog računovođe ili menadžera banke. Ali, istina je da su matematika i novac kao Boni i Klajd: u pravim okolnostima, oni su savršeni partneri za izvanrednu i neverovatno unosnu avanturu“ napisao je Bruks u jednom od svojih popularnih tekstova.
Te prave okolnosti uglavnom podrazumevaju ogromne gomile keša koje čekaju onoga ko reši određeni problem.
„Uzmimo za primer osnivački naučni rad kompanije Google: napisan je o grani matematike koja se zove linearna algebra. Vrednost kompanije koja je iz toga proizašla danas se meri trilionima dolara.
Sposobnost matematike da privuče novac nedavno je istakao i Bil Gejts kada je najavio finansiranje novih inicijativa u matematičkom obrazovanju. Ispostavilo se da jedan od najvažnijih pokazatelja budućeg uspeha učenika nije uspeh iz književnosti ili prirodnih nauka, već iz algebre. Učenici koji savladaju Algebru 1 do kraja devetog razreda imaju znatno veće šanse da izgrade dobro plaćene i tražene karijere.
Osnivači Gugla, Sergej Brin i Lari Pejdž, bez sumnje bi se složili sa Gejtsom. Ali oni nisu jedini. Poslovni lideri već dugo znaju da je talenat za matematiku zapravo dozvola za štampanje novca. Google je samo poslednje poglavlje u 6.000 godina staroj priči o tome kako matematika tiho donosi bogatstvo preduzimljivim ljudima“, piše Bruks.
Od drevnih poreza do negativnih brojeva
Jedan od najranijih primera dolazi iz zapisa koje je ostavio kralj Šulgi od Ura pre oko 4.000 godina. Njegovo kraljevstvo, na prostoru današnjeg jugozapadnog Irana, bilo je prva „matematička država“. Šulgi je bio obučen za sabiranje i oduzimanje i nije sumnjao u vrednost takvog znanja. Iskoristio ga je da uvede računovodstveni sistem otporan na prevare na nivou celog kraljevstva, čime je osigurao da se porezi uvek plaćaju. Od tog trenutka, nijedan državni službenik nije mogao da potkrada državu. Ubrzo su se ćupovi napunili, a kralj je uspeo da finansira široku mrežu puteva, što je dovelo do procvata ekonomije i profita kakav do tada nije viđen.
Šulgijev primer državnih matematičkih inovacija sledili su i vavilonski poreski zvaničnici. Oni su izmislili novu matematiku danas poznatu kao kvadratne jednačine, kako bi bili sigurni da ljudi plaćaju tačan porez na svoje njive. Izračunavanje površine nepravilnih parcela zahtevalo je spoj geometrije i algebre, što je rezultiralo formulom za rešavanje jednačina koju đaci i danas uče u školi. Vredi napomenuti da je i drevno egipatsko sveštenstvo prihvatilo novu matematiku (u njihovom slučaju razlomke i geometriju) kako bi usavršilo umetnost oporezivanja. A tu je i revolucionarna ideja negativnih brojeva. Oni nisu oduvek postojali: preduzimljivi kineski matematičari su ih izmislili pre 2.000 godina kako bi predstavili novac koji se duguje.
„Ako se pomerimo malo bliže sadašnjosti, moreplovci iz 13. veka, uključujući i ponekog gusara, vratili su se u matematičke klupe kako bi povećali svoj profit. Cilj je bio sasvim jednostavan: poboljšati navigacione veštine. To je zahtevalo matematiku pravouglog trougla, poznatiju kao trigonometrija. Poznavanje trigonometrije povećalo je njihovu konkurentnost na tržištu rada (ili promet njihovog sopstvenog biznisa), jer su uspevali da isporuče robu brže ili da, u slučaju gusara, efikasnije presreću mete“ podseća Bruks na istoriju primenjene matematike.
Matematički dueli za profesorske fotelje
Neki izumi nisu bili toliko praktični, već su služili kao demonstracija intelektualne nadmoći. Ali, kada poslodavci traže najbolje, ništa ne može da nadmaši pobedu u matematici naročito kada intervju za posao podrazumeva pravi matematički duel. Bruks piše da je u ranoj italijanskoj renesansi bila uobičajena praksa da se profesorska mesta na univerzitetima dodeljuju pobedniku javnog takmičenja u rešavanju zagonetki. Pošto su takmičari zadavali probleme jedni drugima, bila je ogromna prednost ako biste otkrili neki matematički proboj o kome vaš protivnik ne zna apsolutno ništa.
Nikolo Tartalja pobedio je Antonija Fijora tako što je izmislio način za rešavanje određenih kubnih jednačina (gde je x na treći stepen). Tartalja je zahvaljujući ovoj pobedi zadržao svoje profesorsko mesto u Veneciji, koje je Fijor želeo za sebe. Kratko nakon toga, Lodoviko Ferari pobedio je Tartalju u duelu jer je izmislio rešenje za jednačine gde je x na četvrti stepen. Tartalja do tog nivoa još uvek nije bio stigao. Ova pobeda je lansirala Ferarijevu karijeru — toliko je impresionirao javnost da je dobio izuzetno unosan posao poreskog procenitelja za ceo region.
Kako uštedeti na svadbenom vinu (i zaraditi trilione)
Bruks navodi i nešto tako napredno kao što su diferencijalni i integralni račun koji imaju korene u novcu, ili barem u smanjenju troškova.
„Johan Kepler je izmislio prototip integralnog računa kako bi smanjio račun za vino na svom venčanju. Naime, trgovci vinom su cenu naplaćivali na osnovu toga koliki bi deo štapa postao mokar kada se dijagonalno gurne u bure kroz otvor. Štap se gurao sve dok ne udari u spoj između bočnog zida i dna bureta. Kepler je shvatio da dužina mokrog dela štapa zavisi od oblika bureta, a ne nužno od količine vina u njemu. Zato je konstruisao potpuno novu matematičku formulaciju kako bi osigurao da ne bude prevaren na sopstvenoj svadbi. To mu je bio drugi brak. Možda je iz prvog izvukao pouku“ piše Bruks.
Inovacije sa druge strane medalje diferencijalnog i integralnog računa još su direktnije povezane sa zaradom. Nobelovci Fišer Blek, Majron Šols i Robert Merton su 1973. godine osmislili parcijalnu diferencijalnu jednačinu koja je mogla da izračuna fer cenu za opcijski ugovor, na obostranu korist kupca i prodavca. U to vreme na tržištu je postojalo samo 16 opcijskih ugovora. Danas je to, baš kao i Google, biznis vredan bilione dolara.
Statistika takođe ima dugu istoriju povezanosti sa novcem. Industrija osiguranja je, na primer, izgrađena na moći statistike. Čak je i čuveni statistički t-test, koji je danas stub naučnih istraživanja, razvijen radi profita. Nastao je kao način da pivara Guinness sazna koja sorta ječma daje najbolji ukus njihovom proizvodu. Kada je Ginisov vodeći naučnik, Vilijam Sili Gose postavio matematiku iza ovog testa, pivara je uzela rezultate i pokupovala sve količine dostupnog semena pobedničke sorte, potpuno istisnuvši konkurenciju sa tržišta.
Bruks tvrdi da od Šulgija do Šolsa i od Ginisa do Google-a, finansijska moć matematike danas je neosporna i zato piše:
„Zato niko ne bi trebalo da sanja o tome da postane pevač ili sportska zvezda. Matematika je daleko pouzdaniji put do bogatstva i sjajan dokaz da čovečanstvo može da reši svaki problem pod uslovom da u njemu ima profita.“
