Svetom dominiraju podaci, ali svi zaborave da su berze manje slične platonskim algoritmima, a daleko više biološkim ekosistemima. Dok se globalni investitori iznova sapliću o isti početni aksiom ili uverenje da brojevi mogu precizno da predvide budućnost, Voren Bafet decenijama demonstrira kognitivni trijumf koji nauka tek sada počinje da dešifruje. Kako ističe kognitivni naučnik Angus Flečer, suština Bafetovog uspeha nije u superiornoj logici, već u nečemu što mašinama uporno izmiče: zdravom razumu.
Zamka matematičke prošlosti
Logika, po svojoj prirodi, redukuje život na statistiku. Tako pulsirajući organizam biznisa pretvara u tabele prihoda, marži i produktivnosti. AI sistemi, vođeni čistom logikom, pretražuju te podatke tražeći obrasce, verujući da će sa matematičkom preciznošću izračunati cenu sutrašnjice. Međutim, Flečer podseća na ključnu biološku istinu da su tržišta mesta neprestane konkurencije i inovacije, a inovacija, po definiciji, čini jučerašnje podatke zastarelim. On naglašava da se u biznisu podaci prikupljeni iz prošlog kvartala mogu koristiti isključivo za izračunavanje tog istog prošlog kvartala. Jedini način da brojevi predvide budućnost jeste ako svet postane statični TV sitkom u kojem se svaka epizoda odvija u identičnom okruženju. Ali realnost je darvinistička, nepredvidiva i kreativna, piše Flečer.
„Spajdi-čulo“ i arhitektura ljudskog neurona
Glavni razlog zašto AI „halucinira“ i ne uspeva da primeni zdrav razum leži u samoj arhitekturi računara.
Dok digitalni procesori razmišljaju kroz jednačine, ljudski neuroni razmišljaju kroz akcije. Ova razlika omogućava ljudima da detektuju ono što Flečer naziva „nepoznatim nepoznanicama“. Mašine su pasivni učenici. One gomilaju činjenice i deluju samo kada su podstaknute. Ljudi, s druge strane, poseduju ono što bi se kolokvijalno moglo nazvati „spajdi-čulom“ ili „zdravu anksioznost koja nas upozorava da se u mraku nevidljivog rađaju nove strategije koje još nismo sreli“.
Flečer objašnjava da logika postoji u matematičkoj sadašnjosti, to jest u večnom stanju jednačine koje navodi veštačku inteligenciju da misli da je njeno trenutno znanje sve što je ikada postojalo i sve što će ikada postojati. Upravo zato, kada ChatGPT samouvereno izmisli odgovor na pitanje koje ne razume, on zapravo ne pokušava da nas prevari; on jednostavno ne zna da ne zna. Sokrat i društvo starih Grka pre mnogo, mnogo godina tvrdili su da znaju da ne znaju.
Od tabela ka ljudima i test za lidere sutrašnjice
Voren Bafet je intuitivno razumeo ovu kognitivnu granicu. Iako je počeo kao sledbenik Benjamina Grejema, koji se oslanjao na precizne tabele i potcenjene vrednosti, Bafet je napravio revolucionarni zaokret. Umesto na brojeve, počeo je da se kladi na ljude.
Za Bafeta, prava vrednost kompanije nije u njenom trenutnom bilansu, već u kapacitetu njenog vođstva da koristi zdrav razum. To je sposobnost da se u stabilnim vremenima agresivno prate proverene strategije, ali da se u trenucima nestabilnosti i oscilacija, kada neuroni osete nepoznate faktore, brzo i radikalno menja iz temelja.
Flečer predlaže jednostavan, ali ne malo zahtevan test za svakog investitora:
Pitajte lidera kompanije za plan, a zatim ga suočite sa radikalnim scenarijem, poput iznenadnog rata ili pada globalne telekomunikacione mreže.
„Lider kompjuter“ će se zamrznuti ili ponuditi rigidan, unapred pripremljen odgovor, dok će lider sa zdravim razumom odmah početi da improvizuje.
Jedina prava zaštita kapitala danas nije u algoritamskoj predikciji, već u investiranju u organizacije koje neguju primarnu ljudsku inteligenciju. Bafetova „supermoć“ nije bila u tome što je bolje računao, već u tome što je razumeo da je u svetu mašina najvredniji adut upravo ono što ljude čini ljudima: sposobnost da deluju smisleno u susretu sa potpunom nepoznanicom.
