Dok milijarde dolara teku u projekte veštačke inteligencije, investitori širom sveta pokušavaju da odgovore na pitanje koje je postavio jedan ekonomista pre više od pola veka: da li je finansijski sistem stabilan upravo onda kada izgleda najstabilnije?
Ime Hajmana Minskog danas se pominje češće nego u bilo kom trenutku za njegovog života. Posle globalne finansijske krize 2008. godine njegovi radovi doživeli su svojevrsnu renesansu, a sve veći broj ekonomista smatra da je upravo on najtačnije objasnio zašto kapitalizam periodično proizvodi finansijske balone, euforiju i krize.
Minski je bio učenik Džozefa Šumpetera, autora čuvene teorije „kreativne destrukcije“, ali je najveći deo svog rada posvetio tumačenju ekonomskih ideja Džona Mejnarda Kejnsa. Njegova osnovna tvrdnja bila je jednostavna, ali prilično zabrinjavajuća: stabilnost ne stvara sigurnost, već postepeno proizvodi uslove za novu nestabilnost.
Budućnost je nepoznata
Veći deo savremene ekonomije zasniva se na pretpostavci da ljudi mogu racionalno da procene budućnost i donose optimalne odluke. Kejns i Minski su mislili drugačije. Za njih je neizvesnost bila osnovna činjenica ekonomskog života. „Ne govorimo o riziku koji može da se izračuna, već o događajima za koje ne postoji nikakva pouzdana statistika. Niko ne može precizno da zna kakva će biti cena nafte za deset godina, da li će nova tehnologija uspeti ili kako će izgledati geopolitička mapa sveta.
U takvom okruženju investitori ne donose odluke samo na osnovu brojeva, već i na osnovu očekivanja, raspoloženja i poverenja.
Zbog toga finansijska tržišta često liče na psihološke sisteme koliko i na ekonomske.
Kako nastaje finansijski balon?
Minski je tvrdio da finansijski sistem prolazi kroz tri faze.
U prvoj, najzdravijoj fazi, kompanije mogu da otplaćuju dugove iz redovnog poslovanja. Njihovi prihodi dovoljni su i za kamate i za glavnicu kredita.
Vremenom raste optimizam. Investitori i banke postaju sigurniji da će rast trajati. Tada počinje druga faza, u kojoj se dugovi redovno servisiraju, ali se glavnica stalno refinansira novim kreditima.
Treća faza je najopasnija. U njoj dužnici moraju da pozajmljuju novi novac kako bi plaćali kamate na postojeće dugove. Sistem funkcioniše samo dok svi veruju da će rast trajati zauvek.
Minski je ovu fazu nazvao „Ponzi finansiranjem“.
Kada poverenje nestane, nastupa ono što su finansijska tržišta kasnije prozvala „Minski trenutkom“ ili nagli prelazak iz euforije u paniku.
Kriza iz 2008. godine bila je Minskijeva pobeda
Mnogi ekonomisti otkrili su Minskog tek nakon sloma investicione banke Lehman Brothers. Dok su vodeći makroekonomski modeli gotovo potpuno ignorisali finansijski sektor, Minski je decenijama upozoravao da upravo finansije mogu postati glavni izvor ekonomske nestabilnosti.
Njegova analiza pokazala se izuzetno preciznom. Godinama pre krize primećivao je da rastući dug, sve agresivnije kreditiranje i finansijske inovacije povećavaju ranjivost sistema. Tek nakon kolapsa tržišta nekretnina njegove ideje počele su da ulaze u akademski i politički mejnstrim.
Da li se isti obrazac danas ponavlja sa veštačkom inteligencijom?
Najzanimljivije pitanje nije da li je Minski bio u pravu 2008. godine. Svakako je važnije da li je u pravu za današnje prilike.
Globalna trka za dominaciju u oblasti veštačke inteligencije pokrenula je investicioni ciklus vredan stotine milijardi dolara. Grade se data centri, energetska infrastruktura i računarski sistemi bez presedana. Ali, ostaje otvoreno pitanje koje bi Minski verovatno postavio pre svih drugih: da li će budući novčani tokovi opravdati današnja ulaganja?
„Ako prihodi koje generiše veštačka inteligencija budu rasli sporije od očekivanja, deo današnjeg investicionog optimizma mogao bi da se pokaže preteranim. To ne znači da će AI nužno proizvesti novi finansijski slom, ali pokazuje zašto je Minski i dalje važan. On nas podseća da najveći rizici ne nastaju kada se svi plaše, već onda kada većina veruje da rizika više nema“ napisao je Cambridge profesor Vilijam Džejnvej.
Nasleđe ekonomiste koji je razumeo kapitalizam
Tri decenije nakon smrti Minskog, ekonomisti priznaju da konačno njegove ideje dobijaju mesto danas. Njegove ideje danas proučavaju centralne banke, investicioni fondovi i vodeći univerziteti.
„Možda je razlog jednostavan. Dok mnoge ekonomske teorije polaze od pretpostavke da svet teži ravnoteži, Minski je polazio od činjenice da je kapitalizam sistem koji se neprekidno menja pod uticajem očekivanja, straha, pohlepe i neizvesnosti. A upravo zato njegove ideje danas zvuče savremenije nego ikada“ napisao je profesor Džejnvej.
