Primer kako tehnologija može služiti i trgovcima i kupcima može se videti u poslednjih nekoliko godina u pojedinim zemljama zapadne Evrope. Takozvane digitalne etikete, umesto da budu oruđe za povećanje profita, koriste se za smanjenje otpada, transparentniju komunikaciju i poboljšanje logistike.
Na ovo su već navikli kupci u Norveškoj. Oni danas mogu da vide kako se cene na policama menjaju dok kupuju. U prodavnicama lanca REMA 1000, koji je deo kompanije Reitan, cene na digitalnim etiketama za proizvode poput mleka, jaja ili voća menjaju se i do 100 puta dnevno. Tokom praznika i češće. Na ekranu se stara cena izbleđuje, zatim zatreperi nova, često niža, cifra.
„Smanjimo cenu za deset centi, konkurencija to isprati i sve se pretvori u trku do dna“, objašnjava Partap Sandhu, šef sektora za cene u REMA 1000.
Ove elektronske etikete su povezane s centralnim sistemom koji prati tržišne promene u realnom vremenu, omogućavajući prodavnicama da trenutno reaguju na akcije konkurenata. Iako jedna prodavnica REMA 1000 može imati i do 5.000 artikala, dnevno se cene najčešće menjaju za 50 do 300 proizvoda, uglavnom sezonskih.
Samo niže cene dok su kupci u radnji
Važno pravilo u REMA 1000 jeste da cene tokom dana mogu samo da padaju, nikako da rastu. Svi poskupljenja se dešavaju isključivo noću, kada kupci nisu prisutni. Na taj način se gradi poverenje, a istovremeno se vodi agresivna tržišna borba.
Sistem je uveden 2012. godine. Isprva su cene menjane jednom mesečno, zatim nedeljno, svakog drugog dana, a danas su promene u potpunosti dinamičke. Sve cene su nacionalno sinhronizovane, a cilj je da se istovremeno zadrži konkurentnost i efikasnost u lancu snabdevanja.
Holandija i Belgija: digitalne etikete protiv bacanja hrane
Iako je uvođenje digitalnih etiketa skupo, dugoročno omogućava značajne uštede. Troši se manje papira, zaposleni ne moraju ručno da menjaju stotine cena dnevno, a lanci prodavnica mogu efikasno da odgovore na tržišne pritiske. Ovo upravo rad eneki lanci u Evropi.
U holandskom i belgijskom lancu Albert Heijn, elektronske etikete se koriste za borbu protiv otpada hrane. Kada se neki proizvod bliži isteku roka trajanja, zaposleni ga označavaju, a sistem svakih 15 minuta proverava prodaju i odlučuje da li je potreban dodatni popust.
Popusti se primenjuju maksimalno četiri puta dnevno po artiklu, počinju sa 25%, zatim rastu do 40%, 70% i konačno 90%. Ova strategija godišnje sprečava bacanje oko 250.000 kilograma hrane, kaže Nortje van Genugten, potpredsednica za operacije u Albert Heijnu.
Zanimljivo je da su kupci loše reagovali kada su etikete prikazivale samo digitalni popust.
„Ljudi nisu shvatali da je reč o akciji dok nismo vratili klasične crveno-plave papirne nalepnice“, objašnjava van Genugten. Danas se koristi kombinacija digitalne i papirne oznake, kako bi poruka o sniženju bila jasna i vizuelno uočljiva.
Lidl i borba protiv rasipanja hrane
U Evropi, i Lidl koristi elektronske etikete, ali ne za dinamičko povećanje cena. U nemačkim i drugim evropskim filijalama Lidla, etikete se koriste isključivo za sniženja pred istek roka trajanja. Promene cena tokom dana nisu u funkciji povećanja profita, već smanjenja otpada.
Kod takvih proizvoda, digitalna etiketa signalizira sniženje, a cena se automatski menja u sistemu blagajne. Kupac plaća upravo ono što je video na polici, bez obzira kada je cena promenjena.
