Aleksej Gusakov je samo jedan od mnogobrojnih kreatora sadržaja na YouTube-u, ali isto tako jedan je od retkih čiji sadržaj doprinosi da se slika Srbije u svetu predstavi u pravoj rezoluciji.
Aleksej je Rus koji već nekoliko godina živi u Beogradu, a moglo bi se reći da poslednje tri godine tu i radi. Njegov kanal Attic life posvećen je životu stranaca u našoj zemlji.
Sadržaj Aleksejevog kanala doneo je novu perspektivu o životu u Srbiji kada su u pitanju stranci. Kroz intervjue se veoma živopisno može čuti o njihovim životima ovde, razlikama u kulturi, šokovima koje su doživeli u Srbiji i naposletku o lepim stvarima koje su ih očarale i zbog kojih su tu već godinama. Raznovrsnost u nacijama koje su se ostvarile u Beogradu, prosto je neverovatna, a Aleksej Gusakov je vrlo uspešno prikazao Sbiju iz ugla stranaca. Etiopljanka sa salonom lepote, Francuz sa prodavnicom sira, Englez koji upravlja vinarijom, Holanđanin koji iznajmljuje biscikle na savskom pristaništu samo su neki od likova koje je Aleks predstavio publici. U razgovoru za Bonitet.com Aleksej predstavlja sebe i puteve kojima je išao kako bi se prilagodio životu u državi i gradu koji su za njega bili potpuna nepoznanica.
Vaša emisija je retka prilika da upravo stranci razbiju stereotipe koje imaju o Srbima, ali i stereotipe koji postoje među samim Srbima. Da li ste toga postali svesni tokom vremena?
„Ne znam mnogo „klasičnih“ stereotipa koje Srbi imaju o sebi kao narodu, ali primećujem jedan veoma čest način razmišljanja koji se pojavljuje u svakodnevnim razgovorima. Kada ljudi saznaju da sam iz Rusije, neki od njih me pitaju nešto poput: „Šta si ti ovde zaboravio?“ To pitanje najčešće nije zlonamerno, ali podrazumeva da Srbija po difoltu nudi manje mogućnosti i da je „normalan“ pravac odlaska ka bogatijim zemljama, a ne ka Srbiji.
Upravo tu, po mom mišljenju, emisija ima svoju ulogu. Kada stranci govore o tome zašto su izabrali Srbiju, šta im je ovde uspelo i šta im se iskreno dopada, to dovodi u pitanje ideju da je Srbija automatski „lošija opcija”.
Često spominjana reč u intervjuima je reč “polako” koja oslikava ritam u Srbiji i koju većina gostiju u emisijama spominje kao pozitivnu u današnjem vremenu.“
Posle koliko vremena provedenog u Srbiji ste došli na ideju da pokrenete kanal na YouTube-u i šta vas je na to motivisalo? Šta je bilo specifično?
„Sopstveni Jutjub kanal pokrenuo sam nakon otprilike dve godine života u Srbiji. Do tada sam već imao iskustvo u produkciji YouTube kanala za druge, pa sam razumeo proces, rizike i šta je potrebno da bi se bilo dosledno.
Postojala su dva glavna motiva.
Prvi je bio lični. Godinama sam radio kao u „kabinetu“: produkcija, montaža, organizacija — ali bez stvarnog kontakta sa svetom. Želeo sam projekat koji će me podstaći da upoznajem ljude, istražujem mesta i gradim nešto živo, a ne samo da radim za laptopom.
Drugi motiv je bio javni. Iskreno sam želeo da dam doprinos zemlji koja je postala moj dom. Upoznavao sam mnoge strance koji su imali snažne razloge zašto su ovde, ali te priče nisu bile dovoljno vidljive. Tako je nastala ideja: da dokumentujemo stvarna iskustva i iskrene razgovore koji mogu pomoći strancima da bolje razumeju Srbiju, a Srbima da svoju zemlju vide svežim očima.“
Nakon brojnih kontakata sa ljudima iz celog sveta koji su započeli život i posao u Srbiji, imate li savet šta je najvažnije prilikom donošenja takve odluke?
„Iz onoga što sam video, postoji nekoliko stvari koje su najvažnije.
Prvo: suočite se sa svojim mogućnostima. Srbija može biti pristupačna, ali sve zavisi od stila života i poslovnog modela. Pre dolaska treba biti veoma realan u pogledu troškova: kirija, papirologija, porezi, zdravstvo, prevoz, ali i „skriveni“ troškovi kao što su vreme, kašnjenja i greške dok učite sistem. Plan sa finansijskom rezervom sve čini mirnijim.
Drugo: proverite tržište i svoje pozicioniranje. Neki ljudi dolaze sa idejom koja je funkcionisala u njihovoj zemlji, ali je ne prilagođavaju lokalnoj realnosti. Važno je razumeti ko je vaš kupac, koji problem rešavate, ko su konkurenti i po čemu je vaša ponuda u Srbiji drugačija.
Treće: budite iskreni prema sebi. Posao nije samo strategija, već i psihologija. Možete li da podnesete sporije procese? Da li vam odgovaraju kulturne razlike u komunikaciji? Imate li strpljenja da gradite poverenje? Ako vam se mesto i način života zaista dopadaju, mnogo lakše ćete prolaziti kroz teške trenutke.“
Možete li da zamislite sebe u Srbiji za deset godina i kakva je vaša prognoza? Kako će Beograd tada izgledati?
„Trenutno sam u stanju uma u kom mogu da zamislim sebe u Srbiji i za deset godina. Ipak, iskreno, oprezan sam sa pravljenjem veoma dugoročnih planova, jer se danas sve brzo menja.
Prija mi život ovde, a mislim i da Srbija ima jaku geografsku prednost: odličnu poziciju između različitih regiona, dobru povezanost sa Evropom, a Beograd je svake godine sve povezaniji.
Mislim da će Beograd i dalje biti Beograd: topliji, spontaniji i arhitektonski i kulturno raznovrstan, sa dozom haosa. Neće postati „savršen“ u zapadnoevropskom smislu, i iskreno, možda je upravo to deo njegovog šarma. Budućnost će doneti promene, ali ne verujem da će izbrisati identitet grada.“
Na kraju, pitanja koja postavljate gostima, vaš najveći šok po dolasku u Srbiju, omiljena hrana (burek, roštilj i sarma su van konkurencije) i jedna reč?
„Moj najveći šok po dolasku bio je koliko je drugačiji svakodnevni ritam života. Stvari deluju više ljudski, a manje „transakciono“. Sa jedne strane je veoma toplo i društveno, a sa druge strane ponekad je potrebno strpljenje jer ne funkcioniše sve „po pravilniku“. Trebalo mi je vreme da naučim kako da rešavam probleme bez stresa.
Omiljena hrana: riblja čorba i mućkalica. Obe mi deluju veoma „srpski“ — jednostavne, a sa snažnim ukusom.
Jedna reč: ranije sam koristio „vukojeb…“ kao šalu kada sam opisivao neka udaljena mesta. Ali sada imam novu omiljenu reč: čuvarkuća. To je lep pojam i deluje mi simbolično i za Srbiju — nešto što čuva dom i održava korene.“
Na kraju, zaključak da se intervjui koje Aleksej rado gledaju iz cuga, pa je preporuka da se izdvoji dosta slobodnog vremena ukoliko se posećuje njegov kanal.
Vreme koje može da vrati veru u vrednosti jednog naroda koji je godinama zatrpavan predrasudama zapadnog sveta.
