Japan je dugo pratio sopstveni tehnološki put, što je bila inspiracija za nastanak termina „galapagos sindrom“. Atraktivno zvuči, ali je atraktivan i u praksi – to je fenomen primećen u okolnostima kada proizvodi i usluge cvetaju na domaćem tržištu, ali ne uspevaju van granica. Međutim, danas su korporativni giganti Japana ozbiljno zabrinuti da će propustiti najvažniji tehnološki talas decenije i ne štede novac kako bi osigurali svoje mesto u budućnosti.
Najnoviji primer dolazi od kompanije Japanet, jedne od najvećih mreža za TV prodaju, koja je učetvorostručila svoj fond za investiranje u startape na 200 miliona dolara. Prethodno je i automobilski gigant Aisin udvostručio svoj fond na 100 miliona dolara.
Obliva ih znoj
Tradicionalne kompanije u Japanu, stari, etablirani korporativni giganti koji su decenijama i vekovima činili kičmu japanske ekonomije, dugo su smatrane „sporim“ u digitalnoj transformaciji. Sada se utrkuju da uhvate korak i priključak sa AI bumom.
Japanske kompanije koje su nastale u periodu posleratnog ekonomskog čuda i ranije, danas su uglavnom deo ogromnih konglomerata poznatih kao Keiretsu (povezane grupe kompanija poput Mitsubishi, Mitsui ili Sumitomo). One dominiraju sektorima kao što su:
Automobilska industrija (Toyota, Honda, Aisin), elektronika i mašinstvo (Sony, Panasonic, Hitachi), trgovina i finansije (Itochu, Mizuho)
Iako su ove kompanije stvorile vrhunski hardver, one su često žrtve sopstvenog uspeha. Karakteriše ih spora birokratija jer se odluke donose kroz duge procese usaglašavanja što je sušta suprotnost brzini Silicijumske doline. Tu je i hijerarhija i stroga struktura zasnovana na starešinstvu, gde mlađi inovatori često nemaju reč. Problem je i oslanjanje na stare IT sisteme koji su pouzdani, ali nekompatibilni sa modernom veštačkom inteligencijom.
Ovakav otpor prema promenama ili „galapagos sindrom“ tako je jedna od karakteristika japanskog poslovanja. Struktura tradicionalnih kompanija i stara struktura postaju teret u trci sa agilnim AI startapima.
„Obliva ih znoj“, izjavio je za magazin Fortune Anis Uzaman, osnivač i izvršni direktor kompanije Pegasus Tech Ventures koja upravlja ovim fondovima. „Oni znaju da se AI revolucija dešava i svesni su da zaostaju za SAD i Evropom kada je u pitanju usvajanje tehnologije.“
Glavni problem za japanske firme je brzina. Tradicionalno istraživanje i razvoj unutar velikih sistema je sporo, a jezička barijera često izoluje japanske lidere od najnovijih materijala i kontakata u Silicijumskoj dolini, kaže Uzaman.
Od fudbalskog stadiona do OpenAI-a
Zanimljiv je put evolucije ovih investicija. Kompanija Japanet je prvobitno tražila tehnologiju za svoj novi fudbalski stadion u Nagasakiju. Tražili su moderan bezbednosni sistem, a nakon što im je Pegasus pronašao adekvatan startap i integrisao tehnologiju, apetiti su porasli.
Danas Japanet gleda ka najnaprednijim kompanijama na svetu kao što su SpaceX, OpenAI i Anthropic. „Ove kompanije rastu brzinom kakvu nikada ranije nismo iskusili u industriji rizičnog kapitala“, ističe Uzaman.
Demografija kao pokretač inovacija
Pored straha od gubitka tehnološke trke, Japan ima i ozbiljan unutrašnji problem: demografski pad.
Sa sve manjim brojem radno sposobnog stanovništva, japanske korporacije više ne traže samo „pametni softver“, već rešenja u domenu:
Fizičke veštačke inteligencije (roboti koji mogu da rade u fabrikama) i automatizacije (sistemi koji zamenjuju nedostatak radne snage u proizvodnji).
Iako Japan planira da ove godine potroši preko 5,5 milijardi dolara na AI infrastrukturu, a Microsoft je obećao dodatnih 10 milijardi u naredne četiri godine, većina ključnih inovacija i dalje se dešava na Zapadu. Zato se oko 70% kapitala japanskih fondova sliva direktno u američke i evropske startape.
Japanski model „zatvorenog sistema“ zvanično je mrtav, kažu zapadnjački usmereni analitičari. Giganti koji su nekada dominirali svetom inovacija, sada priznaju da je brzina startapa neophodna za njihov opstanak. Ovo je jasna poruka i za evropske korporacije – inovacija se više ne čeka u laboratoriji. Kupuje se na izvoru.
