Piše: advokat Ivana Tomić, advokatska kancelarija Tomić – Krezović
Isključenje člana društva s ograničenom odgovornošću jedno je od pitanja koje u praksi izaziva najviše nedoumica među osnivačima i menadžmentom. Iako se članstvo u društvu najčešće posmatra kao stabilan i dugotrajan odnos, zakon predviđa situacije u kojima može doći do prestanka tog statusa protiv volje člana.
Da bismo razjasnili kada je isključenje moguće, kako se postupak pokreće i koje posledice proizvodi, razgovarali smo sa advokatom Ivanom Tomić iz advokatske kancelarije Tomić – Krezović, koja odgovara na najčešća pitanja iz ove oblasti.
Koliko je institut isključenja člana društva s ograničenom odgovornošću prisutan u praksi?
U praksi se pitanje isključenja člana javlja češće nego što bi se očekivalo. Iako članstvo u društvu u pravilu traje dok član ne odluči da istupi ili ne prenese svoj udeo, Zakon o privrednim društvima predviđa i mogućnost isključenja. U zavisnosti od razloga i situacije, isključenje može biti sprovedeno sudskim putem ili, u izuzetnim slučajevima, odlukom skupštine.
Kada se primenjuje isključenje člana putem suda?
Sudsko isključenje je osnovni i najčešći mehanizam. Društvo može podneti tužbu ako član namerno ili grubom nepažnjom prouzrokuje štetu, ne izvršava dužnosti propisane zakonom ili osnivačkim aktom, ili svojim ponašanjem — protivno zakonu, osnivačkom aktu ili dobrim poslovnim običajima — ometa ili otežava poslovanje društva.
Odluku o podnošenju tužbe donosi skupština, a izuzetno to može pokrenuti i član sa najmanje 5% udela. Rokovi su strogi: tužba se može podneti u roku od šest meseci od saznanja za razlog, a najkasnije pet godina od njegovog nastanka.
U praksi se društva često ne odlučuju za ovaj put zbog dugotrajnih postupaka i izazova u dokazivanju.
Kada je moguće isključenje člana na osnovu odluke skupštine?
Skupština može samostalno isključiti člana samo u jednom zakonom jasno utvrđenom slučaju — kada član ne izvrši svoju obavezu uplate ili unosa uloga. To se odnosi na neplaćanje uloga prilikom osnivanja društva ili nakon odluke o povećanju kapitala.
Procedura uključuje obavezno pisano upozorenje članu, dodatni rok od najmanje 30 dana, kao i objavu poziva na sajtu APR-a uz jasno isticanje posledica.
Ako član ni u naknadnom roku ne ispuni obavezu, skupština može doneti odluku o isključenju dvotrećinskom većinom preostalih članova, a odluka se potom registruje u APR-u.
Koje su posledice ovakvog isključenja?
Udeo isključenog člana prelazi na društvo kao sopstveni udeo, član nema pravo na naknadu vrednosti udela i i dalje može biti obavezan da uplati preuzeti ulog radi namirenja poverilaca. Društvo takođe može potraživati naknadu štete.
Kako ova procedura izgleda u praksi?
Najčešće se javlja situacija u kojoj društvo pokušava da isključi člana bez suda zbog nezadovoljstva njegovim radom ili ponašanjem, ali zakon takvu mogućnost ne predviđa. Sve vrste neslaganja ili povrede obaveza, osim neizvršene uplate uloga, moraju ići kroz sudski postupak.
U jednom predmetu, član nije uplatio svoj deo povećanog kapitala ni nakon isteka ostavljenog dodatnog roka. U toj situaciji skupština je imala potpuno zakonsko pravo da ga isključi i registruje odluku u APR-u. Sve druge situacije zahtevaju sudsku kontrolu.
Vaša preporuka društvima koja razmatraju isključenje člana?
Najvažnije je postupati uz stručan pravni savet. Postupak isključenja je formalno zahtevan i svaka greška — od sadržaja upozorenja do načina sazivanja skupštine — može dovesti do kasnijih sporova. Angažovanje advokata za privredno pravo obezbeđuje da se postupak vodi u skladu sa zakonom, da se zaštite interesi društva i da se rizik od budućih sudskih procesa svede na minimum.
