„Smatram da je za svaku kompaniju važno bez obzira u kom sektoru posluje, da bude profesionalno vođena. Digitalna transformacija koja je već dugi niz godina deo svakodnevnog poslovanja je samo dodatno nametnula potrebu za vođenjem kompanija na jedan adekvatan način. Digitalizacija kao i efekti Kovid pandemije je uticala da kolege, saradnici i poslovni partneri sve češće komuniciraju bez fizičkog prisustva. Ovo je neumitno uticalo da se gubi značaj direktnog kontakta među ljudima što je samo po sebi doprinelo da se kulturološki i vrednosni aspekt odnosa među ljudima mora razvijati virtuelnim putem. To u velikom broju slučajeva nije moguće ili je vrlo izazovno što ima za posledicu i drugačiji način vođenja ljudi“, kaže Vladislav Lalić, partner i CEO Goodfaith Strategic Advisory.
Naš sagovornik ističe da ukoliko se uzme u obzir sve gore navedeno, samo profesionalno vođene kompanije, sa održivom organizacionom strukturom i liderima na ključnim pozicijama, koji će se uhvatiti u koštac sa izazovima savremenog doba, mogu biti uspešne na duge staze.
Kako biste Vi opisali optimalno vođen put kompanije?
Naša konsultantska kuća, Goodfaith Strategic Advisory je specijalizovana za rad sa kompanijama koje žele da odvoje upravljanje od vlasništva, koje žele da razviju dugoročno poslovanje kroz razvoj svoje poslovne i organizacione strukture. To sve možda zvuči jednostavno i kao nešto što se može uraditi u kratkom vremenskom roku, što u praksi nije slučaj. Većina kompanija prolazi kroz razvojni ciklus koji ne obuhvata samo rast prometa, profita, broja zaposlenih i mnogo toga još, već i razvoj interne strukture koja će sa jedne strane omogućiti dugoročnu održivost same kompanije, a sa druge strane omogućiti stabilnu osnovu za dalji rast i razvoj.
Ovakvo i slično iskustvo smo nas četvorica partnera u okviru Goodfaith Strategic Advisory sticali u jednoj od najuspešnijih kompanija koja posluje na svetskom nivou i koja od 2017. posluje na našim prostorima. Verujem da ste pogodili da je u pitanju kompanija IKEA, koja je sve do današnjeg dana porodična kompanija i koja je prošla kroz svoj razvojni ciklus jos 80-ih, kada je vlasnik, legendarni Ingvar Kamprad, istupio iz operativnog vođenja kompanije i kormilo firme prepustio profesionalnom menadžmentu, koji je nastavio da radi na razvoju svih relevantnih elemenata jedne uspešne kompanije.
Naravno, nije ovo jedini primer u poslovnom svetu kompanije koja je optimalno vođena i koja je na jedan zdrav način prošla kroz svoj razvojni ciklus. Takvih primera ima još dosta i ja bih ovom prilikom nabrojao neke od osnovnih elemenata koje kompanije treba da imaju kako bi mogle da imaju dobru osnovu za održivi i dugoročni razvoj: jasno definisana vizija i misija, postojanje jake korporativne kulture i sistema vrednosti, dugoročni sveobuhvatni poslovni plan, kratkoročni akcioni plan sa jasno merljivim indikatorima poslovanja, mapirani i primenjeni poslovni procesi na osnovu kojih je definisana organizaciona struktura i još mnogo toga.
Goodfaith Strategic Advisory konsultantska kuća čiji ste jedan od partnera posluje u regionu jugoistočne Evrope, sa osnovnim delatnostima u dve oblasti: podrška investitorima na bazi principa one-stop-shop i korporativizacija kompanija. Koliko je izazovno voditi ta dva procesa u kompanijama?
Ove dve oblasti nisu suštinski povezane iako imaju određenih dodirnih tačaka. Kada jedan investitor dolazi na novo tržište i investira na bazi principa „greenfield“, to umnogome podrazumeva kreiranje održive strukture u svim segmentima poslovanja, sa čime se takođe susrećemo kada se radi korporativizacija, odnosno transformacija kompanija. Takođe svaka nova investicija ili izlazak na novo tržište, nosi u sebi poslovni rizik. Rizik sa kojim se takođe susrećete kada želite da menjate vašu kompaniju, kada želite da menjate ustaljeni način poslovanja, možda i ljude sa kojima ste do sada više ili manje uspešno sarađivali.
Sa druge strane, svako tržište ima svoje specifičnosti, gde svakom morate da pristupite na poseban način. Tako je i sa radom u kompanijama bez obzira na njihovu veličinu ili poslovni promet, pošto svaka kompanija ima svoju posebnost, kompleksnost i izazove sa kojim se susreće u dnevnom poslovanju.
Ono što mogu napomenuti je da upravo ta raznolikost izazova na različitim nivoima i segmentima daje jednu dodatnu dozu privlačnosti poslu kojim se bavimo.
Koje su specifičnosti regiona Jugoistočne Evrope, a koje su primarne za pokretanje biznisa iz Srbije?
Poslednjih 11 godina svoje korporativne karijere, imao sam tu privilegiju da verovatno imam jedan od najboljih poslova na svetu, a to je dovođenje kompanije IKEA-e na tržišta Slovenije, Hrvatske, Srbije, Rumunije i Ukrajine. Sa velikim ponosom mogu reći da je taj zadatak uspešno priveden kraju i da je preko pola milijarde investicija u ova tržišta realizovan na jedan više nego uspešan način.
Poslednjih 5 godina svoje karijere u okviru konsaltinga, opet mogu reći da imam jedan od najboljih poslova na svetu. Ima jedna izreka koja kaže: „Ukoliko radiš ono što voliš, nećeš više nikada raditi do kraja svoje karijere.“
Region bivše Jugoslavije i Rumunije sa svim svojim specifičnostima, izazovima i potencijalima, uz posao koji izuzetno volim, predstavlja za mene lično jednu sjajnu kombinaciju i veliki poslovni izazov.
Ako bih konkretno govorio o specifičnostima ne samo Srbije, već i regiona, onda bih pomenuo samo neke od njih poput sličnog poslovnog mentaliteta, generalne kratkoročne poslovne orijentacije, izraženog preduzetničkog duha, dobrog zakonskog okvira; međutim, dosta slabije primene u praksi, relativno predvidljiv poslovni ambijent, podrška države u privlačenju investicija, relativno mala tržišta koja bi definitivno imala veći razvojni potencijal kroz veću međusobnu saradnju i sinergiju.
Šta su danas izazovi za nove strane investitore, ali i domaći kapital u Srbiji?
Tokom više godina imao sam aktivnu ulogu u Upravnom Odboru Saveta Stranih Investitora, gde sam puno vremena posvetio unapređivanju procesa investiranja na ovim prostorima. Mogu reći da je mnogo toga urađeno, sa druge strane ima jos mnogo toga sto tek treba da se unapredi i promeni. U godinama koje su pred nama verujem da će najveći izazov za Srbiju, kao i zemlje u okruženju, biti nedostatak kvalifikovane radne snage.
Tokom proteklih godina, Srbija je na godišnjem nivou privlačila značajnu sumu direktnih stranih investicija i to je sigurno delom rezultat privlačnosti ovog tržišta za strane kompanije, a delom rezultat velikog napora koji je država uložila da unapredi poslovni ambijent. Verujem da su to i glavni razlozi zašto se nemačke i ruske kompanije opredeljuju da investiraju kod nas.
Već neko vreme postoji otvorena debata o favorizovanju stranih investitora u odnosu na domaće investitore. I sam sam bio deo tog dijaloga iako kompanija čiju sam ekspanziju predvodio na ova tržišta, nije dobila ni jednu subvenciju tokom svih tih godina.
Smatram da u tržišnoj utakmici treba uvek da pobedi bolji, bez obzira da li je kapital iz Srbije ili od negde drugde. Samim tim podrška države treba da bude jednaka za sve. Ali ovde ne bih sveo diskusiju na temu stranih i domaćih investitora, već na jedan širi ekonomski kontekst.
Naime, tokom proteklih pet godina imao sam prilike da upoznam čitav jedan novi „svet“ uspešnih porodičnih kompanija, čije je poslovanje na zdravim nogama, koje imaju proizvode i usluge sa kojima mogu konkurisati na manje- više bilo kojem tržištu i koje imaju značajan razvojni potencijal.
Takve kompanije treba negovati i podsticati da se dugoročno razvijaju, da postaju vremenom jos jače, jer takve kompanije oslikavaju snagu i vitalnost jedne ekonomije. I zato smatram da ovde leži jedan skriveni potencijal rasta pošto se i ove kompanije susreću sa sličnim izazovima sa kojim se susreću i drugi strani i domaći investitori. Ali, to je možda tema za jedan drugi intervju ili tekst.
Karijera duga 30 godina
Vladislav Lalić je generalni direktor i partner u konsultantskoj kući Goodfaith Strategic Advisory. Ova konsultantska kuća posluje u regionu jugoistočne Evrope, sa osnovnim delatnostima u dve oblasti: podrška investitorima na bazi principa one-stop-shop i korporativizacija kompanija. Skoro 30 godina proveo je u kompaniji IKEA. Karijeru je započeo 1991. godine odmah nakon studija, a već sa 29 godina preuzeo je poziciju direktora kompanije IKEA za Tursku i postaje najmlađi direktor u švedskom gigantu. Vladislav Lalić bio je najzaslužniji što se IKEA nakon 25 godina ponovo vratila u Beograd i Srbiju. Shodno tome, 2017. godine dodeljeno mu je priznanje za specijalni doprinos Srpsko-Švedskom prijateljstvu, koje mu je dodelila ambasada Kraljevine Švedske u Srbiji.