Dvojica kineskih ekonomista i profesora američkih univerziteta (Wisconsin-Medison i Columbia) pre par sedmica objavili su tekst o korupciji u Kini. Korupcija je uvek sama po sebi dovoljan povod za raspravu, ali u ovom tekstu profesori i bankari Jongeng Deng i Šang-Jin Vei izneli su rezultate studije o antikorupcijskim merama kineske Vlade.
Od 2013. Kina se intenzivno bori protiv korupcije i ovaj je ’nagon’ doveo do hapšenja preko milion nižih državnih službenika, podignute su optužnice i uhapšeno je na stotine visoko rangiranih službenika države.
Kakav je rezultat ovolikih hapšenja u protekloj deceniji u državi koja za sada broji 1,4 milijardu stanovnika?
Dvojica ekonomista pišu – delimično je uspešno.
Korupcija i hapšenja
„Podmićivanje javnih službenika je veliki problem širom sveta u razvoju kao i u nekim razvijenim zemljama. Studije su u više navrata pokazale da korupcija ometa ekonomski razvoj i rast i podstiče vlade da jačaju napore da se korupcija iskoreni. Po ovom pitanju nesumnjivo se ističe kineski ’antikorupcijski nagon’ koji je doveo do velikog broja hapšenja, milion i više u poslednjih 10 godina“, u tekstu o korupciji zapisali su ekonomisti i istraživači Jongeng Deng i Šang-Jin Vei.
Zašto je korupcija štetna? Dvojica ekonomista odgovaraju:
„Korupcija povećava troškove poslovanja, ometa ekonomsku efikasnost i podriva pravičnost u društvu. Ali, pošto se mito uglavnom daje ’ispod stola’, veoma je teško proceniti koliko je mita, o kojim se iznosima radi.“
Teško je proceniti kolika je zapravo nezakonita zarada. Ipak, ovi ekonomisti sa svojim timom uspeli su da dođu do podataka tako što su primenili teoriju trajnog dohotka koja uspostavlja vezu između bogatstva domaćinstva i ’velikih’ kupovina ili kupovina bogatih.
Do 424 odsto veće zarade
Koristeći podatke iz analize o kupovini kuća i prihodima u jednom velikom kineskom gradu od 2006. do 2013. godine, upoređivali su domaćinstva čiji je bar jedan član državni službenik sa domaćinstvima u kojima nema zaposlenih u državnoj službi. Upoređivali su i vednosti kuća i stanova sa finansijskim stanjem uzimajući u obzir pol, starost i obrazovanje.
Podaci koji su izvedeni su zapanjili:
U proseku, takozvani ’sivi prihodi’ kineskih zvaničnika iznose 83 odsto njihove zvanične plate. Primetno je da se ova cifra povećava sa rangom.
Na primer, nezvanične zarade službenika nižeg nivoa iznose ’samo’ 27 odsto njihove zvanične zarade. Nasuprot tome, za šefove vladinih odeljenja taj procenat iznosi čak 172 odsto. Zapanjujuće je da zarada ’ispod stola’ jednog direktora u vladinom sektoru koja iznosi ogromnih 424 odsto plate na papiru. Ovo je, kako istraživači pišu, rang gradonačelnika malog ili kineskog grada srednje veličine u administrativnoj hijerarhiji.
Korumpiran čak i svaki drugi
Upoređujući vrednosti kupovine stanova u domaćinstvima sa državnim službenicima sa onima bez njega, istraživači su saznali da 13 odsto službenika ima primanja ’sa strane’. Ovaj odnos se povećava sa rangom. Tačnije, podaci sugerišu da otprilike 8 odsto državnih službenika koji nisu na rukovodećim pozicijama primaju značajne skrivene iznose, u poređenju sa 12 odsto službenika nižeg ranga, 27 odsto šefova odeljenja i 65 odsto koje važi za direktore.
Poslednji podaci su poražavajući jer ukazuju da svaki treći čelni čovek državne institucije, (odnosno, svaki drugi, pa i češće od toga), ima ’sive prihode’.
Kad se već ne mogu osporiti činjenice da su mito i korupcija oblik ponašanja koji nije stran zaposlenima u državnom sektoru, ekonomisti Jongeng Deng i Šang-Jin Vei su tražili uzroke. Jedna od početnih teza je bila da su primanja u javnim sektorima niža kad se uporede sa primanjima u privatnim kompanijama. Ili, državni službenici bi mogli više da zarade radeći u privatnom sektoru. Da bi ovu tezu ispitali, istraživači su uzimali u obzir obrazovanje, godine iskustva, godine i pol.
Zaključak je da, suprotno popularnom verovanju, nema dokaza da su vladini službenici nedovoljno plaćeni s obzirom na nivo obrazovanja i iskustvo. Ili, drugim rečima, neadekvatne državne plate nisu primarni razlog za rasprostranjenost pojave kao što je podmićivanje među kineskim birokratama.
A rešenje?
Ovakva antikorupcijska kampanja koja je sprovedena u Kini predstavlja jedinstvenu priliku da se ispita da li dodatne zarade ili ’sivi’ prihodi potiču od mita? Dvojica ekonomista su zaključili potvrdno i ukazali na značajnu korelaciju. Jedan od argumenata je i da su se ove zarade ’sa strane’ smanjivale u oblastima gde su antikorupcijske mere bile intenzivnije, posebno nakon hapšenja, podizanja optužnica i velikog broja objava u medijima.
Ekonomisti kažu da su ovakve mere kineske vlade donele rezultate. Kako su u tekstu naveli, ’donekle su bile efikasne’.
Ima li još rešenja?
Pomenuti istraživači kao jednu od mera predlažu i da se uvode tržišno vođene reforme koje će se pre svega odnositi na uskraćivanje ovlašćenja pojedincima da izdaju dozvole ili dodeljuju subvencije i sponzorstva.
[…] je zaključio da je u velikim zemljama nemoguće iskoreniti korupciju, koja se kreće do 15%, ali u malim zemljama kao što su Danska ili Srbija, može se […]