Špijuniranje bivšeg ili potencijalnog partnera na društvenim mrežama je priča stara koliko i vreme. Ili, bolje rečeno, stara koliko i Facebook. Mnogi su bili u iskušenju da vide šta bivši partner radi na Instagramu. Ali većinu vremena, te platforme vas ne cinkare.
LinkedIn je, u teoriji, drugačija zver. Profesionalni prostor, fokusiran na posao, brendiranje i samopromociju. LinkedIn je za rad, a ne za ljubav. Ali se kreće u intimniju teritoriju kako se granice između ličnog i profesionalnog zamagljuju.
Platforma za posao se polako pretvara u mesto gde se kriju prezreni ljubavnici. Pošto LinkedIn povezuje vidljivost sa prilikama, korisnici su primorani da pronađu delikatnu ravnotežu između maksimiziranja profesionalne izloženosti i očuvanja lične privatnosti.
Linkedin ima freemium model – možete kreirati profil i pristupiti mnogim njegovim funkcijama besplatno, ali ako želite dodatne usluge, često morate da izdvojite novac.
Na neplaćenom nivou, postoji kompromis: korisnici mogu da vide neke informacije o tome ko je pregledao njihov profil, ali samo ako dozvole drugima da vide kada su uradili isto. Verzije višeg nivoa omogućavaju korisnicima da pregledaju u režimu inkognito, što znači da ljudi ne vide kada su pregledali njihovu stranicu. Rezultat je mreža špijuna i hvatača špijuna koji plaćaju za različite nivoe anonimnosti, lamentira Economist.
Za neke ljude, vrebanje na LinkedIn-u nije samo neprijatno već i preteće. Ljudi često dele mnogo specifičnih informacija o sebi na LinkedIn-u, uključujući svoju lokaciju i radno mesto. LinkedIn dolazi sa porezom na privatnost koji neki ljudi možda ne žele da plate. Istovremeno, biti nevidljiv može doći sa još jednim porezom – izgubljenim mogućnostima za posao.
