Građani Evropske unije danas mogu da očekuju da će na tržištu rada provesti u proseku 37,5 godina. To je najduži očekivani radni vek od kada Evrostat prati ovaj pokazatelj. Istovremeno, to otvara pitanje koje postaje sve aktuelnije – da li će buduće generacije raditi duže nego bilo koja pre njih?
Prema najnovijim podacima Evrostata, očekivani radni vek u Evropskoj uniji produžen je za 2,3 godine u odnosu na 2016. godinu. Samo u poslednjih godinu dana povećan je za 0,3 godine. Trend je jasan. Stanovništvo radi duže, kasnije odlazi u penziju, a tržište rada sve više zavisi od starijih zaposlenih.
Najduži očekivani radni vek beleži Holandija, gde iznosi čak 44 godine. Slede Švedska sa 43,4 i Danska sa 42,6 godina. Na drugom kraju liste nalaze se Rumunija, Italija i Bugarska, gde se očekivani radni vek kreće između 32,7 i 34,6 godina.
Nekada je radni staž imao drugačije značenje
Za starije generacije pojam „pun radni staž“ imao je gotovo simboličnu vrednost. Decenijama je cilj bio dostići 35 ili 40 godina staža, nakon čega je sledio odlazak u penziju. U vreme nekadašnje Jugoslavije, zaposlenje za ceo radni vek u jednoj kompaniji nije bilo retkost, a stabilan radni odnos predstavljao je društveni standard kojem je težila većina radnika.
Danas je slika drugačija. Karijere su dinamičnije. Ljudi češće menjaju poslodavce, zanimanja, pa čak i profesije. Istovremeno, zbog produženog životnog veka i demografskih promena, sve više evropskih zemalja podstiče duži ostanak na tržištu rada.
Muškarci i žene ne provode isti broj godina radeći
Podaci pokazuju i razlike između polova. Muškarci u Evropskoj uniji mogu da očekuju radni vek od prosečno 39,5 godina, dok je kod žena taj pokazatelj 35,4 godine.
Najduže rade muškarci u Holandiji, gotovo 46 godina, dok žene najviše godina provedu na tržištu rada u Švedskoj, Holandiji i Estoniji.
Šta zapravo znači očekivani radni vek?
Važno je naglasiti da ovaj pokazatelj ne predstavlja starosnu granicu za penzionisanje. Reč je o statističkoj proceni koliko će osoba koja ima 15 godina ukupno provesti na tržištu rada, bilo kao zaposlena ili kao nezaposlena koja aktivno traži posao.
Drugim rečima, očekivani radni vek meri učešće stanovništva na tržištu rada tokom života, a ne broj godina radnog staža koji je potreban za ostvarivanje prava na penziju.
- Šta presuda protiv Gugla znači za YouTube i druge digitalne platforme
- Nikada duži put do penzije: Produženje životnog veka i demografske promene menjaju tržište rada
- Kompanija koja je preživela 221 godinu otkrila tajnu opstanka: Menjajte proizvode, ne identitet
- OpenAI razvija prvi AI hardver: Pametni zvučnik bez ekrana mogao bi da promeni način korišćenja veštačke inteligencije
- EK prihvatila plan kompanije X: Platforma ima šest meseci da ispuni nove obaveze o transparentnosti
Iako se očekivani radni vek u Evropskoj uniji produžava, prosečna starosna granica za odlazak u penziju kreće se oko 65 godina. U većini zapadnoevropskih zemalja zakonska starosna granica danas iznosi između 65 i 67 godina. Danska, Holandija i Norveška već imaju granicu od 67 godina, dok je u Nemačkoj u toku postepeno povećanje na 67 godina.
Francuska je posle reforme iz 2023. podigla starosnu granicu sa 62 na 64 godine, dok Italija zadržava granicu od 67 godina. Sve veći broj evropskih država dodatno vezuje buduće pomeranje starosne granice za očekivani životni vek. Stručnjaci procenjuju da će se u narednim decenijama prosečan odlazak u penziju još više odlagati.
Produženje radnog veka postaje jedno od ključnih pitanja evropskih ekonomija. Sa starenjem stanovništva i manjkom radne snage, gotovo je izvesno da će ovaj pokazatelj nastaviti da raste i u narednim godinama. Za zaposlene to znači duže karijere, a za države novi izazov – kako obezbediti da se duži radni vek ne odrazi na kvalitet života i produktivnost zaposlenih.
