Pre tačno 150 godina jedan profesor je izgovorio:
„Gospodine Votson, dođite ovamo. Želim da vas vidim.“
Ovih sedam reči izgovorio je Aleksandar Grejam Bel u svojoj laboratoriji u Bostonu 10. marta 1876. godine. Na prvi pogled, rečenica je bila sasvim obična. Ali, njen značaj bio je ogroman: to su bile prve razumljive reči koje su električnim signalom prenete kroz žicu sa jednog mesta na drugo. Započela je era telefona.
Belov asistent Tomas Votson čuo je Belove reči u susednoj prostoriji. Iako je razdaljina bila mala, Bel je znao da je pred njim tehnologija koja će promeniti način na koji ljudi komuniciraju.
Ideja nastala iz telegrafa
U trenutku kada je obavio prvi telefonski poziv, Bel je imao samo 29 godina i radio je kao profesor fiziologije glasa na Univerzitetu u Bostonu. Njegova početna ideja nije bila da izmisli telefon, već da unapredi telegraf.
Bel je radio na uređaju koji je nazivao „harmonijski telegraf“, sistem koji bi omogućio slanje više poruka istovremeno kroz isti kabl. U to vreme telegrafske linije već su povezivale kontinente, a transatlantski kablovi spajali su Evropu i Severnu Ameriku.
Ali Bel nije bio jedini koji je radio na toj ideji. Američki inženjer Elajša Grej razvijao je sličnu tehnologiju. Obojica su 14. februara 1876. godine podnela prijave za patent, gotovo u isto vreme. Na kraju je Bel bio taj koji je dobio patent 7. marta 1876., samo tri dana pre istorijskog telefonskog poziva.
Kako je radio prvi telefon?
Suština Belove inovacije bila je pronalaženje načina da se zvučne vibracije ljudskog glasa pretvore u električne oscilacije koje mogu „da putuju kroz žicu“.
Bel i Votson su već 1875. pokazali da je moguće električno preneti složene zvuke, poput muzičkih tonova. Njihov uređaj koristio je tanku membranu zategnutu poput bubnja, na koju je bio pričvršćen mali komad magnetisanog metala.
Kada bi glas izazvao vibracije membrane, metalni deo bi se pomerao između polova elektromagneta, stvarajući električni signal koji se mogao da se prenese žicom i ponovo pretvori u zvuk na drugom kraju linije.
Zanimljivo je da prvi istorijski poziv nije prenet pomoću tog sistema, već pomoću eksperimentalnog tečnog transmitera sa kiselom vodom, koji je provodio električnu struju. Ta činjenica kasnije je izazvala polemike jer je sličan uređaj koristio i Grej, koji je pokušavao da ospori Belov patent.
Izum koji niko nije razumeo
Iako je demonstracija telefona bila impresivna, mnogi u početku nisu videli njegovu praktičnu vrednost.
U vreme kada je telegraf već bio rasprostranjen, mnogi su se pitali: čemu uopšte služi telefon? Koga biste mogli da pozovete kada skoro niko nema takav uređaj?
Telefon je prvi put šire predstavljen javnosti na Svetskoj izložbi u Filadelfiji 1876. godine. U moru novih izuma gotovo je prošao nezapaženo, iako je car Brazila, nakon demonstracije, navodno uzviknuo:
„Bože moj, ono govori!“
Dva ugledna naučnika, Džozef Henri i Vilijam Tomson (kasnije lord Kelvin), ipak su prepoznala značaj izuma i nagradila Bela medaljom. Tomson je kasnije izjavio da je telefon „najčudesniji izum električnog telegrafa“.
Od naučnog kurioziteta do globalne industrije
Bel je ubrzo shvatio da pored toga što mora da bude i jeste naučnik, mora da bude i dobar promoter svog izuma. Dakle, prodavac. Na demonstracijama je koristio telefon da prenosi muziku i govor između gradova, što je izazivalo oduševljenje publike.
Godine 1877. osnovana je Bell Telephone Company, kompanija koja je počela proizvodnju telefonske opreme. Samo nekoliko godina kasnije nastala je i International Bell Telephone Company, koja je telefon plasirala na evropsko tržište.
Iz te kompanije kasnije će nastati AT&T, jedna od najuticajnijih telekomunikacionih kompanija u istoriji.
Svet se promenio
Do početka 20. veka telefon je postao sastavni deo života srednje klase u Americi i Evropi, ali i nezaobilazan alat poslovnog sveta. Ono što je počelo kao eksperiment u laboratoriji brzo je postalo temelj moderne komunikacije. Telefon je otvorio put razvoju globalnih telekomunikacija, a kasnije i čitave digitalne revolucije.
Sve je počelo u nekoliko reči koje su tog martovskog dana 1876. godine putovale kroz žicu između dve sobe u Bostonu.
