Dok globalna potražnja za luksuznim brendovima slabi, pristupačne modne marke koje nude dobar odnos cene i kvaliteta beleže snažan rast. Japanski Fast Retailing, vlasnik brenda Uniqlo, po prvi put je prema godišnjim prihodima prestigao korporaciju koja poseduje luksuzne brendove Gucci i Bottega Veneta, prenosi Korea Joongang Daily.
Kompanija je ostvarila rekordne prihode od 3,4 triliona jena (oko 22,3 milijarde dolara) u fiskalnoj godini od septembra 2024. do septembra 2025, što je rast od 9,6 odsto u odnosu na prethodnu godinu, prema podacima lista Yomiuri Shimbun. Operativna dobit dostigla je istorijski maksimum od 551,1 milijardu jena.
Fast Retailing beleži odlične rezultate i u Japanu i u inostranstvu. Uniqlo je prvi put premašio prihod od 1 trilion jena na domaćem tržištu, dok su prodavnice u Severnoj Americi, Evropi, jugoistočnoj Aziji i Koreji zabeležile snažan rast. Samo u Severnoj Americi prihodi su porasli 24,5 odsto, a broj prodavnica povećan je za više od 20 odsto. Kompanija je saopštila da je uspešno neutralisala više američke carine putem prilagođavanja cena i smanjenja troškova.
„Imamo osećaj da smo na ivici globalnog buma,“ izjavio je predsednik kompanije Tadaši Janai, najavljujući da očekuje još bolje rezultate u narednoj fiskalnoj godini.
Ovim rastom Fast Retailing je pretekao francuski luksuzni konglomerat Kering, vlasnika brendova Gucci, Bottega Veneta, Saint Laurent i Balenciaga, čiji su prihodi u 2024. iznosili 17,2 milijarde evra.
Keringove rezultate dodatno je pogoršao pad prodaje Gucci-ja za više od 20 odsto u odnosu na prethodnu godinu, na oko 7,7 milijardi evra. Gucci, koji obično čini polovinu ukupnog prihoda grupe, suočava se s krizom brenda i padom potrošačkog interesa.
Analitičari navode da rast lanaca poput Uniqlo pokazuje promenu potrošačkih navika u uslovima ekonomske neizvesnosti. „U većini zemalja, usporavanje ekonomije navodi potrošače da biraju kvalitetne, ali pristupačne brendove,“ istakao je Bisiness Insider analitičar.
Luksuzne modne kuće, s druge strane, imaju ograničene mogućnosti za prilagođavanje cena, jer bi njihovo snižavanje moglo da naruši imidž ekskluzivnosti.
Kineski potrošači, koji tradicionalno čine oko 30 odsto globalne potrošnje na luksuzne proizvode, takođe troše manje, što dodatno pojačava zabrinutost da bi slabost luksuznog sektora mogla da potraje.
