Kineske fabrike imaju šta da proizvedu. Tehnologija napreduje. Izvoz drži tempo. Roboti i baterije izlaze sa proizvodnih linija sve brže. Problem je što kineski potrošači ne prate taj ritam. Najnoviji ekonomski podaci iz Kine pokazuju neobičnu sliku druge najveće ekonomije sveta. Industrijska proizvodnja je u avgustu porasla 5,2 odsto u odnosu na isti mesec prošle godine.
Maloprodaja je, međutim, povećana samo 0,4 odsto. To je možda i najvažniji broj u celoj priči. Jer kineski problem više nije samo koliko zemlja može da proizvede. Pitanje je – ko će sve to da kupi?
Industrija ponovo ubrzava
Avgust je doneo bolje rezultate kineskim fabrikama. Industrijska proizvodnja porasla je 5,2 odsto međugodišnje. U julu je rast iznosio 4,5 odsto. Rezultat je bio bolji i od očekivanja ekonomista, koji su predviđali rast od 4,8 odsto.
Kako izveštava Rojters, važan razlog za ubrzanje nalazi se u naprednoj proizvodnji.
Kina ulaže ogromne resurse u sektore koje smatra strateškim. To uključuje naprednu tehnologiju, opremu, baterije, robotiku i infrastrukturu povezanu sa veštačkom inteligencijom.
Rezultati su impresivni. Proizvodnja litijum-jonskih baterija skočila je 57,2 odsto u odnosu na godinu ranije. Proizvodnja industrijskih robota povećana je 34,6 odsto.
Investicije u visokotehnološke industrije porasle su 5,2 odsto u prvih osam meseci godine. Drugim rečima, kineska industrijska mašina nije stala. Ona se transformiše.
Ali kineski kupac ne troši
Druga strana ekonomije izgleda mnogo slabije. Maloprodaja je u avgustu povećana samo 0,4 odsto. Mesec ranije rast je bio 0,6 odsto.
Ekonomisti su očekivali 0,8 odsto. Razlika možda izgleda mala. Za ekonomiju veličine kineske ona govori mnogo. Potrošači su oprezni.
Nekretnine su godinama bile jedan od glavnih izvora bogatstva kineskih domaćinstava. Kriza tog sektora zato nije pogodila samo građevinske kompanije.
Pogodila je osećaj finansijske sigurnosti miliona porodica. Ako vrednost imovine pada, a sigurnost radnog mesta nije velika, domaćinstva imaju dobar razlog da štede. I loš razlog da troše.
Nekretnine ostaju velika rupa u kineskoj ekonomiji
Brojke iz sektora nekretnina posebno su teške. Investicije u nekretnine pale su 19,9 odsto tokom prvih osam meseci ove godine.
Istovremeno su cene novih stanova nastavile da padaju. Ukupne investicije u fiksnu imovinu, koje obuhvataju infrastrukturu i nekretnine, smanjene su 7,2 odsto.
Prema Reutersu, to je najveći pad u više od šest godina.
Peking sada pokušava da sprovede i dublje promene na tržištu nekretnina. Jedna od važnih oblasti je model prodaje stanova pre završetka gradnje, koji je godinama omogućavao investitorima da koriste novac kupaca za finansiranje projekata.
Rojtersova analiza kineske reforme nekretnina ukazuje da reforme mogu biti zdrave na duži rok, ali bolne tokom tranzicije.
To je veliki problem za Peking. Jer nekretnine nisu samo jedna industrija. One su povezane sa građevinarstvom, bankama, lokalnim vlastima, potrošnjom i bogatstvom stanovništva.
Kada taj motor uspori, posledice se osećaju širom ekonomije.
Kina menja ekonomsku strukturu
Peking već godinama pokušava da promeni strukturu kineske ekonomije. Stari model oslanjao se na nekretnine, infrastrukturu, investicije i izvoz.
Novi model trebalo bi mnogo više da počiva na tehnologiji i naprednoj proizvodnji – električni automobili, baterije, roboti, poluprovodnici, veštačka inteligencija i industrijska automatizacija.
Kina želi da bude vodeća industrijska i tehnološka sila. U jednom delu tog plana već postiže rezultate.
Problem je što tehnološki bum još nije proizveo dovoljno snažan rast prihoda i sigurnosti zaposlenja među domaćinstvima.
Stopa nezaposlenosti u gradovima povećana je u avgustu sa 5,2 na 5,3 odsto. Tako nastaje paradoks. Fabrike postaju sofisticiranije, a potrošači ostaju oprezni.
Ako Kinezi ne kupuju, neko drugi mora
Tu kineski problem postaje problem ostatka sveta. Ako proizvodni kapacitet raste brže od domaće potrošnje, kompanije moraju da pronađu kupce van zemlje.
To znači veći pritisak na izvoz. Kineske kompanije tada postaju još agresivnije na međunarodnim tržištima. Posebno u industrijama u kojima je zemlja izgradila ogromne proizvodne kapacitete.
Automobilska industrija je dobar primer. U posebnoj analizi objavljenoj 15. septembra, Rojters navodi da izvoz već čini oko 35 odsto prodaje kineskih automobila.
Ali upravo taj uspeh stvara političke probleme. Što više kineske robe stiže na strana tržišta, veći je pritisak na lokalne proizvođače.
A zatim dolaze carine, trgovinski sporovi i zahtevi za zaštitu domaće industrije.
Problem koji može da se izveze
Zato kineska slaba potrošnja nije samo unutrašnje pitanje Pekinga. Ako kineska domaćinstva ne mogu da apsorbuju ono što kineske fabrike proizvode, višak kapaciteta traži tržište u Evropi, Aziji, Africi i drugim delovima sveta.
To povećava konkurenciju. Za potrošače to ponekad znači niže cene. Za konkurentske kompanije može značiti potpuno drugačiju stvar.
Kina menja pravila onlajn kupovine: Tržište od 178 milijardi dolara i isporuka za manje od sat vremena
Pritisak na marže, tržišni udeo i radna mesta. Zato se rasprava o kineskom ekonomskom modelu sve manje završava na kineskim granicama.
Rast od 4,3 odsto nekada bi bio nezamisliv problem
Kineski bruto domaći proizvod u drugom kvartalu porastao je 4,3 odsto. Za veliki broj zemalja to bi bila odlična stopa.
Za Kinu je to najsporiji rast u više od tri godine. Još važnije, rezultat je bio ispod donje granice kineskog godišnjeg cilja od 4,5 do 5 odsto.
Pojedini ekonomisti zbog toga postaju oprezniji. Oxford Economics je, prema Rojtersu, smanjio prognozu kineskog rasta za 2026. na 4,7 odsto.
Prognoza za narednu godinu spuštena je na 4,3 odsto. Razlog nije samo jedan slab mesec. Problem je strukturni.
Zašto Peking jednostavno ne podeli više novca građanima?
To je pitanje koje se sve češće postavlja. Ako je potrošnja slaba, zašto država snažnije ne podstakne potrošače?
Peking već reaguje. Ubrzano je izdavanje državnih obveznica. Proširene su subvencije za kamate na kredite malim privatnim kompanijama i potrošačima. Centralna banka najavljuje dodatnu podršku.
Ipak, vlasti zasad izbegavaju veliki stimulativni paket usmeren direktno na potrošnju.
Kina ubrzava ka električnim automobilima: Benzinci gube bitku, novi rekord je 65,2 odsto
Analitičari Barclays-a upozoravaju da takva uzdržanost može produžiti proces prilagođavanja kineske ekonomije.
I upravo se tu nalazi jedna od najvažnijih ekonomskih debata o Kini.
Peking tradicionalno mnogo lakše podržava proizvodnju, infrastrukturu i investicije nego direktnu potrošnju domaćinstava.
Ali ako je proizvodnja već snažna, dodatna ponuda ne rešava problem nedovoljne tražnje.
Kina može da napravi robota. Teže je naterati čoveka da troši
Kineski ekonomski model pokazao je neverovatnu sposobnost da mobiliše kapital. Država može da usmeri investicije.
Banke mogu da finansiraju prioritete. Kompanije mogu da povećaju proizvodnju. Fabrike mogu da naprave baterije, automobile i robote u ogromnim količinama.
Ali postoji nešto što centralno planiranje mnogo teže može da proizvede. Poverenje potrošača. Da bi domaćinstvo trošilo više, nije dovoljno da prodavnica bude puna robe.
- Japan: Kako je ekonomsko čudo postalo zemlja izgubljenih decenija
- DORS 2026: Inovacije, nove tehnologije i izazovi koji mijenjaju tržište osiguranja
- Temu je potrošio milijardu dolara na oglase iza kojih stoje ljudi koji ne postoje
- Pitanja o AI koja se danas tiču svakoga: Kako na njih odgovara čovek sa vrha veštačke inteligencije?
- Kineske fabrike ubrzavaju, ali kupci ne: Problem koji Peking sve teže može da ignoriše
Potrošač mora da veruje da će sutra imati posao. Da će mu prihodi rasti. Da njegova imovina neće nastaviti da gubi vrednost. Da ne mora svaki slobodan juan da čuva za neizvesnu budućnost.
Zato će možda najvažniji test kineske ekonomije u narednom periodu biti mnogo manje spektakularan od veštačke inteligencije, robota i električnih automobila.
Pitanje je da li Peking može da uradi ono što mu trenutno ide mnogo teže nego proizvodnja. Da ubedi kineskog građanina da ponovo počne da troši
