Sjedinjene Američke Države približavaju se sporazumu koji bi im mogao obezbediti dugoročan pristup delu najvećih rezervi nafte na svetu.
U centru dogovora je Venecuela. Administracija američkog predsednika Donalda Trampa pregovara sa vlastima u Karakasu o modelu koji bi američkim kompanijama omogućio razvoj grupe venecuelanskih naftnih polja. Proizvedena nafta bila bi dugoročno dostupna američkom tržištu.
Prema ekskluzivnim informacijama Rojtersa, razgovori se vode na najvišim nivoima dve vlade. Sporazum bi mogao uskoro da bude potpisan i objavljen.
Ako do toga dođe, neće biti reč samo o još jednom energetskom poslu.
Vašington pokušava da veže jedan deo ogromnog venecuelanskog naftnog potencijala direktno za američku energetsku strategiju.
Na stolu je 17 naftnih polja
Rojters navodi da se u pregovorima nalazi lista od 17 naftnih polja. Među njima su nalazišta u ogromnom pojasu Orinoko, ali i starija polja u oblasti jezera Marakaibo. Neka od njih trenutno posluju na osnovu ugovora sklopljenih tokom vlasti Nikolasa Madura.
Jedan od modela koji se razmatra jeste neka vrsta dugoročnog zakupa. Nakon toga bi aukcije ili tenderi mogli da odrede koje američke kompanije dobijaju pojedinačna polja.
To bi bio veoma značajan zaokret. Venecuelanski propisi tradicionalno su ograničavali mogućnost stranih kompanija da direktno raspolažu rezervama zemlje. Ustav ključne aktivnosti naftne industrije rezerviše za državu.
Zbog toga bi eventualni sporazum mogao da naiđe i na pravne prepreke.
Zašto je Venecuela toliko važna?
Odgovor leži ispod zemlje. Venecuela raspolaže najvećim dokazanim rezervama sirove nafte na svetu. Ipak, ogromne rezerve godinama nisu značile i ogromnu proizvodnju.
Zemlja je prošla kroz dug period nedovoljnih investicija, sankcija, političkih potresa i propadanja infrastrukture.
Prema Reutersu, venecuelanska proizvodnja trenutno iznosi oko 1,25 miliona barela dnevno. To pokazuje razmeru neiskorišćenog potencijala.
Za poređenje, podaci OPEC-a već godinama svrstavaju Venecuelu na sam vrh sveta po dokazanim rezervama nafte.
Za američke kompanije to predstavlja i priliku i rizik. Potencijal je ogroman, ali su za ozbiljnije povećanje proizvodnje potrebne milijarde dolara, moderna tehnologija i godine rada.
Tramp ima još jedan razlog – cenu benzina
Energetika nije jedini motiv Vašingtona. Tu je i politika.
Trampova administracija nalazi se pod pritiskom zbog viših cena benzina pred izbore za Kongres. Veći i jeftiniji dotok venecuelanske nafte mogao bi da pomogne američkim rafinerijama i ublaži deo pritiska na cene goriva.
Venecuelanska nafta je posebno zanimljiva pojedinim američkim rafinerijama zato što su istorijski bile prilagođene preradi težih vrsta sirove nafte.
Vašington, dakle, ne gleda samo koliko nafte postoji u Venecueli. Važno je i gde ta nafta može da bude prerađena.
Amerika mora da napuni i strateške rezerve
Postoji još jedan razlog zbog kojeg Vašington želi sigurnije izvore snabdevanja. Američke Strateške rezerve nafte trenutno sadrže oko 290 miliona barela. To je približno 41 odsto njihovog ukupnog kapaciteta, navodi Rojters.
Rezerve su korišćene nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, a zatim ponovo nakon početka rata sa Iranom u februaru.
Njihovo ponovno punjenje pokazalo se komplikovanim. Ograničavaju ga finansiranje i radovi na infrastrukturi.
Dugoročan pristup venecuelanskoj nafti zato za SAD ima još jednu vrednost – energetsku sigurnost.
U igri je i Kina
Priča dobija dodatnu geopolitičku dimenziju zbog Kine. Neka od polja koja se pominju u pregovorima povezana su sa kineskim interesima. Istovremeno, Vašington pokušava da američki kapital i tehnologiju vrati u venecuelansku energetsku industriju.
Američka kompanija SLB već je napravila značajan korak.
Reuters je nekoliko dana ranije objavio da je SLB dobio pristup važnim podacima o venecuelanskim naftnim poljima kroz ugovor sa državnom kompanijom PDVSA. Posao obuhvata modernizaciju i digitalizaciju zastarele baze podataka naftnog sektora.
Podaci o nalazištima su ključni za procenu rezervi, planiranje proizvodnje i donošenje investicionih odluka.
Drugim rečima, američki interes više nije samo politički. Počinje da dobija konkretnu poslovnu infrastrukturu.
A šta ako Venecuela napusti OPEC?
Još jedan scenario mogao bi da ima ozbiljne posledice po globalno tržište.
Venecuela razmatra mogućnost izlaska iz OPEC-a dok produbljuje veze sa SAD, objavio je Bloomberg, a prenosi Reuters. Venecuela je jedna od država osnivača organizacije iz 1960. godine.
Takav potez imao bi veliki simbolički značaj. Još važnije bi bilo pitanje šta bi se dogodilo ukoliko američke investicije tokom narednih godina značajno povećaju proizvodnju Venecuele.
- Dva i po sata dnevno na društvenim mrežama: Šta vam se tada događa?
- Google popustio pred Briselom: Menja pravila pretrage u Evropi zbog pretnje velikom kaznom
- Amerika ide po najveće rezerve nafte na svetu: Sprema se dogovor koji može promeniti tržište
- „Štedljiva šestorka“ udara na budžet EU: Traže rezanje stotina milijardi evra
- Evropi preti novi gasni šok: Cena bi ove zime mogla da probije 100 evra
OPEC i OPEC+ decenijama pokušavaju da upravljanjem ponudom utiču na stabilnost tržišta i cenu nafte.
Veliki rast proizvodnje zemlje sa najvećim rezervama na svetu, ako bi se odvijao van ograničenja kartela, uneo bi novu promenljivu u tu računicu.
Najveće rezerve sveta dobijaju novog strateškog partnera
Zato mogući sporazum Vašingtona i Karakasa treba posmatrati šire od njegovog neposrednog efekta na cenu barela. SAD bi dobile dugoročniji izvor teške sirove nafte za svoje rafinerije.
Američke kompanije dobile bi pristup ogromnom, godinama nedovoljno investiranom tržištu.
Venecuela bi dobila kapital i tehnologiju potrebne za obnovu energetskog sektora.
A Vašington bi istovremeno smanjivao prostor za kineski uticaj u zemlji koja poseduje najveće naftne rezerve na planeti.
Zbog toga 17 naftnih polja o kojima se sada pregovara može predstavljati tek početak mnogo veće promene. U energetici se veliki geopolitički zaokreti retko vide preko noći.
Ali kada država sa najvećim rezervama nafte na svetu promeni pravac svojih energetskih savezništava, posledice mogu da se osećaju decenijama.
