Ispod površine statističkih podataka koje poslednjih dana objavljuju svetski mediji krije se ozbiljan problem – zvanična radna snaga SAD smanjuje se tempom koji se obično beleži samo u periodima dubokih kriza. Tako to tumače analitičari. U poslednja tri meseca broj radno sposobnih Amerikanaca koji su zaposleni ili aktivno traže posao smanjen je za 800.000. Ovo je prvi put od 2011. da radna snaga stagnira tri meseca zaredom.
U jednom od tekstova analitičara tržišta rada koji je objavio i Business Insider, Keli Koks se pozabavila ovim statističkim podacima i ponudila svoje viđenje kritičnog stanja američke poslovne slike.
Amerika i presek stanja
„Svi analitičari imaju različita predviđanja o ekonomiji i tržištima. Ipak, oko jedne stvari postoji saglasnost – fundamentalnog značaja tržišta rada“ piše Koks.
Ogromna većina Amerikanaca oslanja se na zaposlenje kao primarni izvor prihoda, a kada ljudi zarađuju, oni troše. Jasno je da će, ako mnogi izgube posao, potrošnja opasti i time srušiti privredu.
Zato mnogi ekonomisti i analitičari prate stopu nezaposlenosti. Nagli rast nezaposlenosti i jeste glavno obeležje recesije, ali i bolan događaj u životima ljudi.
„Zbog toga većina nas o tržištu rada razmišlja upravo kroz prizmu nezaposlenosti. Kada vaš najbolji prijatelj dobije otkaz, trčite kod njega sa sladoledom i rečima utehe.
Imajući u vidu toliki fokus na nezaposlenost, moglo bi se pomisliti da ekonomisti trenutno imaju prilično spokojan pogled na tržište rada. Zvanična stopa nezaposlenosti je 4,2 odsto (što je više u odnosu na rekordno niske nivoe iz 2023, ali daleko od katastrofalnih razmera). Pored tog popularnog pokazatelja, postoje i drugi znaci otpornog tržišta: otkazi ne gutaju korporativnu Ameriku, a broj zahteva za naknade nezaposlenima se stabilizovao“ prenela je Koks stanje na američkom tržištu rada.
Ipak…
Ali, postoji jedno „ali“.
Postoji jedan podatak koji se krije „ispod haube“ ovih statistika, a koji izaziva ozbiljnu zabrinutost među analitičarima. Zvanična radna snaga SAD, koja meri broj Amerikanaca radnog uzrasta koji rade ili aktivno traže posao, smanjuje se brzinom karakterističnom za najdublje ekonomske krize. Broj raspoloživih radnika stagnira već tri meseca zaredom što se nije desilo od 2011.
„Ponuda radne snage često je zanemaren pokazatelj, ali ukazuje na dubok ekonomski jaz. Razlozi za smanjenje signaliziraju zabrinjavajuće promene na američkom tržištu rada, a posledice bi mogle biti ozbiljne: slabiji privredni rast, manji poreski prihodi i niža produktivnost.
Problem smanjenja radne snage vraća nas na osnovni koncept iz uvoda u ekonomiju: ponuda i potražnja. Obično o tome razmišljamo kroz robu i kupovinu – da li prodavci imaju dovoljno igračaka ili televizora da zadovolje potrebe kupaca. Ali, isti principi važe i za tržište rada. Kada je reč o radnoj snazi, ponuda su zaposleni i oni koji traže posao, a potražnja su preduzeća koja zapošljavaju“ podseća Koks.
Četiri meseca za redom
Jasno je – kada ponuda radne snage opada, broj raspoloživih radnika se smanjuje. Poslodavci se tada bore da popune slobodna mesta. Na prvi pogled to deluje idealno za radnike, ali ako ovakva situacija potraje, firme počinju da posluju ispod kapaciteta, sporije rastu i umanjuju celokupni ekonomski učinak zemlje.
Smanjenje radne snage može se preliti i na stranu potražnje: ako ima manje radnika koji kupuju robu i usluge, firme mogu da smanje proizvodnju i uspore sa zapošljavanjem.
Pre par godina stanje na tržištu rada bilo je takvo da su niskoplaćeni zaposleni uspevali da dobiju bolje plate i uslove zbog velike potražnje za zaposlenima. Ali ako potražnja padne, taj trend može da se preokrene. Čak i uz manju ponudu radnika, firme u recesiji mogu naterati visoko kvalifikovane ljude da prihvate slabije plaćene poslove, kako procenjuje Koks.
Na primer, u građevinarstvu već gotovo dve decenije postoji manjak stručnih ljudi, što usporava gradnju i poskupljuje stanove.
„Decenijama ovo nije bio veliki problem za SAD – broj radnih ljudi je obično rastao jer su nove generacije ulazile na tržište rada. Istina, stariji odlaze u penziju, ali do 2023. broj novih ulazaka uglavnom je bio veći od izlazaka. Međutim, poslednjih meseci broj radno sposobnih ljudi smanjen je za gotovo 800.000.
Posebno se prati učešće radno sposobnih u najproduktivnijim godinama (25–54 godine). Njihovo odustajanje od traženja posla signal je nepoverenja u tržište i usporavanja zapošljavanja. Upravo to se sada dešava – stopa učešća opada već četiri meseca zaredom“ piše Business Insider.
Razlozi?
Za pad postoje različiti razlozi po rečima Koks i drugih analitčara. Najvažniji je dramatičan pad imigracije – čak je 90 odsto manje prelazaka granice u poslednjih godinu dana. Imigranti su decenijama bili ključan rezervoar radne snage, a sada njihov udeo naglo pada, što dodatno urušava broj radnika.
Uz to, učešće žena na tržištu rada još nije vraćeno na nivo pre pandemije zbog visokih troškova čuvanja dece i politike povratka u kancelarije. Kod tinejdžera je takođe došlo do naglog pada zaposlenosti, jer ima manje poslova početnog nivoa.
Smanjena ponuda radne snage iskrivljuje i druge ekonomske pokazatelje. Na primer, stopa nezaposlenosti ostaje niska, iako firme dodaju jedva 35.000 novih poslova mesečno. Razlog je taj što se nezaposlenost računa u odnosu na ukupan broj radnog stanovništa, pa kada se ona smanji, stopa nezaposlenosti veštački izgleda bolja nego što jeste.
Ni nizak rast zaposlenosti, ni mala stopa nezaposlenosti zapravo nisu dobar znak – oba ukazuju na duboke probleme. A ako se trend nastavi, dugoročno može zakočiti privredni rast, upozorava Koks.
Suština je da su za privredni rast potrebna dva faktora – veći broj zaposlenih i veća potrošnja po glavi stanovnika. Svaki izgubljeni radnik znači i izgubljenog potrošača i poreskog obveznika. Ako se taj gubitak akumulira, privreda SAD može zapasti u stagnaciju. Rešenje nije jednostavno, zaključuje Koks. Pametna politika može da ublaži posledice smanjenja imigracije, a jača ekonomija može podstaći povratak ljudi na tržište rada. Ali za sada, takvi izgledi nisu na horizontu Amerike.
