Silicijumska dolina je decenijama negovala gotovo mitsku predstavu o idealnom osnivaču kompanije: veoma mlad, tehnološki briljantan, neopterećen iskustvom i spreman da rizikuje sve. (Kad je to standard koji promoviše Silicijumska, to nekako postaje uzor za bar pola poslovne planete i retko se postavlja u pitanje.)
Ali, na stranu kriterijumi i uzori, veštačka inteligencija bi mogla da promeni ovu sliku.
Činjenica je da sve više pažnje privlače preduzetnici u četrdesetim, a podaci brojnih istražiivanja pokazuju da pokretanje uspešnog biznisa odavno nije rezervisano za dvadesetogodišnjake. Business Insider piše o zanimljivoj promeni atmosfere u tehnološkoj industriji, dok je Gari Tan, izvršni direktor Y Combinatora, ovaj trenutak opisao kao dobro vreme za „osnivača u četrdesetim koji ima ukus i sposobnost rasuđivanja“.
Upravo bi sposobnost rasuđivanja mogla biti ključna. Jer AI omogućava da se neke tehničke veštine savladaju ili nadomeste mnogo brže nego ranije. Ali, postoje sposobnosti koje se ne mogu dobiti pritiskom na dugme: iskustvo, procena ljudi i situacija, tolerancija na neuspeh, strpljenje, profesionalna mreža i sposobnost da se razlikuje dobra prilika od nečega što samo trenutno izgleda privlačno.
Zbog toga četrdesete možda nisu godine u kojima je za pokretanje biznisa kasno. Mogle bi biti godine u kojima se prvi put pojavljuje prava prednost.
AI je izjednačio početne pozicije
Jedna od zanimljivijih posledica AI revolucije jeste tehnološko izjednačavanje generacija.
Kada se pojavi potpuno nov AI alat, i čovek od 22 i čovek od 45 godina moraju da nauče kako da ga koriste. Mlađi ovog puta ne moraju nužno biti deset godina u tehnološkoj prednosti.
Jedan od osnivača sa kojima je razgovarao Business Insider opisao je upravo takvo iskustvo: svi su morali da nauče Claude Code u isto vreme. Ali, na tu istu početnu tehnološku poziciju ljudi ne dolaze sa istim iskustvom.
Čovek u četrdesetim iza sebe može imati dve decenije rada, poznaje industriju, razume ponašanje kupaca, zna kako funkcionišu kompanije i verovatno je već video nekoliko velikih poslovnih trendova koji su najavljivani kao revolucija.
AI može pomoći i jednom i drugom da naprave proizvod. Ali, ne može obojici dati dvadeset godina iskustva u proceni da li taj proizvod uopšte treba praviti.
Dobra procena postaje vrednija od same veštine
U AI svetu sve češće se govori o „ukusu“ kao važnoj poslovnoj sposobnosti. Kada tehnologija omogući velikom broju ljudi da naprave aplikaciju, prezentaciju, marketinšku kampanju, analizu ili prototip, tehnička mogućnost da se nešto napravi prestaje da bude dovoljna prednost. Vrednost se pomera sa pitanja „Da li ovo može da se napravi?“ na mnogo važnija pitanja:
Da li ovo treba napraviti? Kome je potrebno? Da li će neko za to platiti? Da li je problem koji rešava dovoljno veliki? Da li je trenutak pravi?
Tu iskustvo može da postane kapital.
Ljudi u četrdesetim imali su više vremena da posmatraju posledice dobrih i loših odluka. Videli su projekte koji su izgledali obećavajuće, a propali su. Radili su sa sposobnim i lošim rukovodiocima. Pregovarali su, menjali poslove, rešavali konflikte i učili koliko se stvarni poslovni svet razlikuje od plana napravljenog na papiru.
Godine same po sebi ne garantuju mudrost, ali iskustvo može da učinii da procena bude bolja, realnija.
Godine donose drugačiji odnos prema neuspehu
Postoji i psihološka prednost o kojoj se manje govori.
Čovek u četrdesetim verovatno je već doživeo neuspeh. Možda nije dobio posao koji je želeo. Projekat je propao. Napravio je lošu poslovnu procenu. Izgubio važnog klijenta. Promenio profesiju. Radio sa teškim ljudima. Morao da počne ponovo. Takva iskustva menjaju odnos prema problemima.
Ono što u dvadesetim može izgledati kao dokaz da je sve krenulo pogrešno, kasnije se lakše posmatra kao jedan loš period ili odluka koja mora da se promeni. U preduzetništvu je ta sposobnost izuzetno važna. Početno uzbuđenje oko ideje relativno brzo prolazi. Posle njega dolaze odbijanja, problemi sa novcem, pogrešna zapošljavanja, nezainteresovani kupci i planovi koji ne funkcionišu. Tada često nije presudno ko je imao najbolju početnu ideju. Presudno je ko je dovoljno uporan da je dorađuje i nastavi.
Upravo upornost osnivači u četrdesetim koje je Business Insider intervjuisao navode kao jednu od prednosti koju donose godine.
Dvadeset godina kontakata – ne može preko noći
Četrdesete mogu doneti još jednu ogromnu poslovnu prednost – mrežu odnosa.
Posle petnaest ili dvadeset godina karijere nekadašnje kolege više nisu početnici. Neki vode kompanije i timove, raspolažu budžetima, investiraju ili poznaju ljude koji mogu otvoriti važna vrata.
Tu je i reputacija.
Mnogo je lakše dobiti prvog ozbiljnog klijenta ako iza osnivača već postoje rezultati. Lakše je pronaći kvalitetnog saradnika ako su odnosi građeni godinama. Lakše je proceniti kome treba verovati ako već postoji iskustvo sa različitim ljudima.
AI može za nekoliko minuta pronaći stotine kontakata na internetu. Ne može da izgradi dvadeset godina poverenja.
Četrdesete nisu izuzetak među uspešnim osnivačima
Stanford University Venture Capital Initiative uporedio je godine osnivača nasumično izabranih startapa sa osnivačima „jednoroga“, kompanija vrednih više od milijardu dolara.
Tokom 2020-ih prosečna starost osnivača jednoroga u trenutku osnivanja kompanije bila je 39,9 godina. Kod nasumično izabranih startapa prosek je bio oko 35 godina.
Još zanimljivije, prosečna starost osnivača najvrednijih startapa raste. Tokom prethodne decenije iznosila je 35,4 godine.
Četrdesete, dakle, nisu godine u kojima uspešni osnivači predstavljaju neobičan izuzetak.
Novi početak ne znači početak od nule
Četrdesete imaju još jednu specifičnost.
Za mnoge ljude to je trenutak kada već dovoljno dobro poznaju sebe – znaju šta umeju, šta ih zanima, sa kakvim ljudima žele da rade i kakav život više ne žele da vode. Profesionalni identitet manje zavisi od potrebe da se drugima nešto dokazuje, a više od pitanja šta zaista ima smisla raditi.
To može biti posebno značajno za ljude koji menjaju karijeru, kao i za žene koje su tokom tridesetih usporile profesionalni razvoj zbog porodice, a u četrdesetim žele novi poslovni početak.
Ali početak u 42. ili 47. godini nije isti kao početak u 22. Novi biznis možda počinje od nule. Osoba koja ga pokreće ne počinje.
AI menja računicu
Poslove za koje je nekada bio potreban čitav tim danas delimično mogu da preuzmu alati za programiranje, istraživanje tržišta, analizu podataka, marketing, dizajn i administraciju. To je posebno važno za iskusne profesionalce.
Čovek koji već dobro poznaje neku industriju možda godinama vidi problem koji niko nije uspeo da reši. Ranije je za usađivanje tog znanja u kompaniju bio potreban tehnički suosnivač, veliki tim ili mnogo početnog kapitala.
Veštačka inteligencija tu računicu menja.
„Zato bi među ljudima u četrdesetim moglo biti mnogo budućih osnivača koji sebe još ne doživljavaju kao preduzetnike. I možda je upravo sada dobar trenutak da o tome počnu da razmišljaju. Jer kada tehnologija postane dostupna gotovo svima, vrednost se seli na ono što nije jednako raspoređeno: iskustvo, procenu, samopoznavanje, odnose, strpljenje i sposobnost da se izdrži neizvesnost“ za BI piše poslovni psiholog Henri Šandone.
