Evropska unija nije značajno povećala količinu nafte koju kupuje iz inostranstva. Ipak, račun za uvoz ovog energenta dramatično je porastao. Prosečna mesečna vrednost uvoza nafte u EU u drugom kvartalu 2026. bila je čak 55,8 odsto veća od prosečne mesečne vrednosti tokom 2025. godine. Istovremeno, količina uvezene nafte povećana je za samo 1,2 odsto, na 36,7 miliona tona mesečno.
Najnoviji podaci Eurostata tako pokazuju veliki raskorak između vrednosti i fizičkog obima uvoza.
Drugim rečima, Evropa kupuje gotovo istu količinu nafte, ali je plaća znatno više.
To je posebno važno za evropsku ekonomiju. Cena energije direktno utiče na industriju, transport i inflaciju, ali i na konkurentnost kompanija.
SAD najveći dobavljač nafte za EU
Promenila se i struktura snabdevanja. Sjedinjene Američke Države bile su najveći dobavljač nafte Evropskoj uniji u drugom kvartalu. Njihov udeo dostigao je 18,8 odsto. Na drugom mestu bila je Norveška sa 14,3 odsto, dok je Kazahstan učestvovao sa 13,4 odsto.
Američka pozicija dodatno je ojačala u odnosu na početak godine.
U prvom kvartalu 2026. SAD su, prema podacima Eurostata, obezbeđivale 17,8 odsto evropskog uvoza nafte. Norveška je tada imala udeo od 16,6 odsto, a Kazahstan 9,6 odsto.
Jen jača, dolar pod pritiskom: Nafta iznad 100 dolara ponovo menja računicu svetskih tržišta
Promena dobavljača deo je mnogo šire transformacije evropskog energetskog tržišta.
Rusija je do kraja 2021. bila vodeći snabdevač EU naftom i prirodnim gasom. Nakon početka rata u Ukrajini i evropskih sankcija, struktura energetskog uvoza počela je ubrzano da se menja.
SAD dominiraju i tržištem LNG
Američka dominacija još je izraženija kada je reč o tečnom prirodnom gasu. U drugom kvartalu 2026. čak 63,2 odsto LNG koji je uvezla Evropska unija stiglo je iz Sjedinjenih Država.
Rusija je zadržala drugo mesto sa udelom od 17,3 odsto, dok je Alžir imao 8,1 odsto. Poređenje sa početkom godine pokazuje koliko brzo raste američki udeo.
U prvom kvartalu 57,4 odsto evropskog LNG uvoza dolazilo je iz SAD. Rusija je tada imala identičnih 17,3 odsto, dok je Katar učestvovao sa 6,6 odsto.
Trend je još vidljiviji kada se posmatra duži period.
Početkom 2021. SAD su činile oko 24 odsto LNG uvoza Evropske unije. Do prvog kvartala 2026. taj procenat je već dostigao 57,4 odsto. Sada je premašio 63 odsto.
Manje LNG, ali veći račun
I ovde postoji zanimljiv raskorak između količine i novca. Vrednost LNG uvoza EU u drugom kvartalu povećana je za 4,1 odsto u odnosu na prosečnu mesečnu vrednost tokom 2025.
Istovremeno, fizička količina uvezenog LNG smanjena je za 5,6 odsto. To ponovo ukazuje na znatno više prosečne troškove nabavke.
Situacija je bila drugačija samo nekoliko meseci ranije. U prvom kvartalu vrednost LNG uvoza bila je osam odsto manja od proseka iz 2025, dok je količina bila veća za 2,9 odsto.
Za evropsku ekonomiju ovo nije beznačajna promena. Veća cena uvozne energije povećava troškove kompanija. Posebno su izložene energetski intenzivne industrije, poput hemijske, metalurške, proizvodnje đubriva, stakla i drugih osnovnih materijala.
Norveška ostaje ključna za gasovode
Kod prirodnog gasa koji u Evropu stiže u gasovitom stanju slika je drugačija. Tu dominira Norveška.
U drugom kvartalu njen udeo iznosio je 51,2 odsto. Alžir je bio drugi sa 18,2 odsto, dok je Velika Britanija učestvovala sa 11,1 odsto.
Istovremeno je vrednost uvoza gasa u gasovitom stanju porasla za 18,5 odsto u odnosu na prosečnu mesečnu vrednost tokom 2025. Količina je povećana znatno skromnije, za 3,4 odsto.
I ovde je, dakle, rast računa daleko veći od rasta fizičke potrošnje.
Norveška je vodeću poziciju imala i u prvom kvartalu, kada je pokrivala 54,4 odsto uvoza. Sledeći su bili Alžir sa 18,5 i Rusija sa 9,8 odsto.
Energija ponovo opterećuje trgovinski bilans EU
Rast energetskog računa već je vidljiv i u spoljnotrgovinskim rezultatima Evropske unije. EU je u drugom kvartalu 2026. zabeležila trgovinski deficit od 21,8 milijardi evra. Bio je to prvi kvartalni deficit još od drugog kvartala 2023. godine.
Jedan od glavnih razloga bila je upravo energija. Deficit EU u trgovini energetskim proizvodima povećan je sa 71,3 milijarde evra u prvom kvartalu na čak 101,1 milijardu evra u drugom, pokazuju podaci Eurostata.
To znači da je samo za tri meseca energetski trgovinski minus povećan za gotovo 30 milijardi evra.
Evropa je promenila dobavljače, ali ne i zavisnost od uvoza
Evropska energetska transformacija posle 2022. često se posmatra kroz smanjenje zavisnosti od Rusije. Podaci, međutim, pokazuju i drugu stranu te promene.
EU je uspela da značajno promeni geografiju nabavke. SAD su postale dominantan izvor LNG i najveći pojedinačni dobavljač nafte. Norveška je ostala ključna za gas koji stiže gasovodima.
Ali potreba evropske privrede za uvoznim fosilnim gorivima nije nestala. Zato rast cena vrlo brzo postaje makroekonomski problem.
- Šta tablet danas čini pravim alatom za učenje?
- Evropa kupuje gotovo istu količinu nafte, ali je plaća 56 odsto više
- Alibaba ide na AI model od 10 biliona parametara, akcije skočile više od pet odsto
- Argentina – Kako je jedna od najbogatijih zemalja sveta postala sinonim za ekonomsku krizu
- Bio je dragulj Folksvagena, sada mu pravi milijarde gubitaka: Šta se dogodilo Poršeu?
Najnoviji podaci to možda najbolje pokazuju upravo kod nafte: količina uvoza porasla je samo 1,2 odsto, dok je njegova vrednost skočila 55,8 odsto.
Za evropske kompanije i potrošače to je važniji podatak od same količine barela koji stižu u evropske luke.
Jer na kraju nije presudno samo koliko energije Evropa može da nabavi.
Presudno je i koliko će tu energiju morati da plati.
