Slavoj Žižek, cenjeni savremeni filozof istočnog dela Evrope, sve češće postaje glas u globalnoj debati o veštačkoj inteligenciji. Za razliku od tehnopesimista koji strahuju od digitalne apokalipse, ali i tehnoutopista koji veruju u spasonosnu moć algoritama, Žižek insistira na jednom: budućnost sa AI je neizbežna – jedino pitanje je ko će je kontrolisati.
Žižek odbacuje paničnu retoriku oko tehnoloških inovacija. Kada ga pitaju o ekstremnim mogućnostima biotehnologije, poput zamrzavanja jajnih ćelija ili sperme, kaže:
„Problem nije da li ćemo to raditi, nego pod kojim uslovima, ko će to nadzirati i ko će kontrolisati pristup.“
Prema Žižeku, ulazimo u epohu u kojoj se sve “naturalizovane” granice ljudskog života raspadaju: roditeljstvo, odluke o telu, identitet, rad, pa čak i emocije. AI i biotehnologija uvode nas u „postprirodni svet u kojem ljudi više ne žive kako ih je „priroda odredila“, već kako tehnologija dozvoli.“
AI kao nova snaga kontrole i nova šansa
Žižek ovu epohu naziva „radikalno ambivalentnom“. Internet, algoritmi i veštačka inteligencija su istovremeno najveća šansa za slobodu i najveća opasnost za porobljavanje u istoriji čovečanstva.
Upozorava:
„Internet i nova digitalna tehnologija su polje borbe: novi oblici porobljavanja, ali i novi neverovatni oblici slobode.“
Ključna opasnost nije robot koji postaje svestan, već korporacija koja postaje sveprisutna.
Žižek parafrazira Julijana Asanža: „Google je samo privatizovana NSA (Nacionalna bezbednosna agenciju Sjedinjenih Američkih Država.“
Tako, kaže Žižek, najveći izazov AI-a nije tehnološki, već politički.
Kapitalizam + AI = opasno ubrzanje
Žižek godinama tvrdi da je kapitalizam sistem koji živi od viška, neravnoteže i krize. AI taj proces ubrzava do granica pucanja:
- automatizacija povećava profit, ali i nezaposlenost
- algoritmi „optimizuju“, ali i nadziru
- digitalne platforme stvaraju slobodu pristupa, ali i koncentraciju moći
Kapitalizam ne samo da koristi AI već je i menja prema sopstvenim potrebama, često na štetu društvenih interesa.
Po Žižeku, bez ozbiljnih međunarodnih regulacija, AI će postati alat nekoliko gigantskih korporacija koje kontrolišu živote milijarde ljudi.
Gubimo tlo pod nogama
Žižek posebno upozorava na opasnost gubljenja jasne razlike između realnog i simuliranog.
Veštačka inteligencija proizvodi ubedljive simulacije emocija, imitira ljudski govor, kreira veze koje izgledaju stvarno i oblikuje ljudsko mišljenje pre nego što ga ljudi postanu svesni.
„Moramo da prihvatimo da će se granice između stvarnosti i pojave sve više brisati.“ To je, po Žižeku, nova forma ideologije: algoritamska realnost u kojoj je sve uverljivo, ali ništa nije sigurno.
Ako mi ne radimo radiće drugi, i to kao ludi
Žižek oštro odbacuje ideju da se razvoj AI može jednostavno zaustaviti zabranama. To bi, kaže, bilo ponavljanje greške stare Evrope koja je odbijala da odgovori na izazove modernosti.
„Ako mi to ne radimo, drugi će to raditi mnogo brže. Ne možemo pobeći. Moramo se suočiti sa problemom.“
Za njega, jedini realan pristup je:
- regulacija
- međunarodna kontrola
- javna rasprava
- novi zakoni
- zaštita „digitalnih zajedničkih dobara“
Tek tada AI može biti alat oslobađanja, a ne nadzora.
Žižek smatra da nema povratka na staro. „Budućnost neće biti humanija zato što to želimo, već samo ako se za nju izborimo.“ I u suštini, Žižek je mišljenja da „AI neće uništiti čovečanstvo, ali može radikalno da transformiše ljudskost i to na način koji zavisi od naše političke i etičke zrelosti.“
Nema nostalgije, nema bekstva, samo borba za oblikovanje sveta u kojem će tehnologija služiti ljudima, a ne ljudi tehnologiji.
