Ideja da neko priželjkuje pad berze zvuči gotovo paradoksalno. Ali, upravo to je javno izgovorio profesor i analitičar Skot Galovej i umesto negodovanja, dobio je aplauz mlađe publike.
Kako prenose mediji, Galovej je tokom razgovora na konferenciji SXSW otvoreno rekao da bi tržištu koristila korekcija – ne kao kriza, već kao mehanizam koji bi ponovo raspodelio ekonomske šanse.
Tržište koje štiti bogatstvo, ne ekonomiju
Galovej iznosi tezu koja se provlači kroz poslednje decenije: svaki put kada bi došlo do velikog ekonomskog šoka (od „dot-com“ krize, preko 2008, do pandemije) država je intervenisala.
Nije intervenisala da bi zaštitila radnike, već da bi zaštitila imovinu.
„Umesto da pustimo da se tržište očisti i omogući nove prilike, mi stalno spasavamo postojeći kapital i taj trošak prebacujemo na mlađe generacije“, poruka je koju Galovej upućuje upravo generaciji Z.
U takvom sistemu, berzanski indeksi poput Dow Jones-a ili S&P 500 više ne odražavaju zdravlje ekonomije, već stanje najbogatijih slojeva društva.
Zašto Gen Z ne veruje tržištu?
Posledica ovakve dinamike je promena ponašanja investitora i to posebno među mladima. Kako se navodi u analizi, sve veći broj pripadnika generacije Z okreće se alternativnim investicijama: kriptovalutama, meme akcijama, pa čak i prediktivnim tržištima. Razlog nije samo želja za brzim profitom, već osećaj da su tradicionalna pravila igre unapred nameštena.
Ako sistem konstantno štiti one koji već poseduju kapital, a ne otvara prostor novim učesnicima, tada klasične investicione strategije gube smisao.
Investiranje ili klađenje i gde je granica?
Ovakav zaokret ima i svoju rizičnu stranu.
Ista generacija prednjači i u sportskom klađenju, online kazino igrama i visoko rizičnim ulaganjima. Međutim, kako analitičar Nik Lihtenberg sugeriše, „ovo ponašanje nije nužno iracionalno već logičan odgovor na sistem u kojem se rizik i nagrada ne raspodeljuju ravnomerno“.
Ako je „igra“ već nameštena, onda promena igre postaje jedina strategija.
U osnovi svega je dublji problem: jaz između generacija. Kako Galovej ističe, prvi put u modernoj istoriji postoji realna mogućnost da tridesetogodišnjaci danas stoje lošije nego njihovi roditelji u istoj dobi. Ovaj jaz ne utiče samo na ekonomiju, već i na društvenu stabilnost, političke stavove i način na koji mladi posmatraju budućnost.
Da li je pad tržišta rešenje?
Galovej zaključuje da određeni nivo „korekcije“ može biti zdrav jer vraća kapital, moć i prilike onima koji tek ulaze na tržište. U tom kontekstu, pad tržišta ne bi bio znak slabosti, već reset sistema. Ali, generacija Z, kako se čini, ne želi da čeka taj trenutak. Ona već traži alternativne puteve i nove „igre“ u kojima veruje da ima više šansi.
Ovo nije samo priča o tržištu kapitala. Ovde se radi o poverenju. Ako mladi investitori veruju da sistem ne funkcioniše u njihovu korist, oni će ga zaobići ili ga zameniti. A to je možda i najveća promena koja tek dolazi i na koju ukazuje uvek atraktivan Skot Galovej.
