Dok čuva status „superstare” nacije, Južna Koreja je zakoračila u nesvakidašnji društveni eksperiment koji testira same granice ljudskog saosećanja. Dok se stopa samoubistava među starijom populacijom penje na vrh OECD liste, tamošnja vlada odgovor nije potražila isključivo u ljudskom faktoru, već u pamučnim telima opremljenim mikroprocesorima.
Preko 12.000 pametnih lutaka po imenu Hyodol trenutno pruža 24-časovnu pratnju usamljenim starim ljudima u distriktu Gurjong u Seulu. Ime je izvedeno iz duboko ukorenjenog koncepta „filijalne pobožnosti” ili jednog od najvažnijih moralnih i društvenih koncepata, naročito u istočnoazijskim kulturama poput kineske, korejske i japanske. Označava vrlinu poštovanja, posvećenosti i brige dece prema svojim roditeljima, precima i starijim članovima porodice.)
Digitalna unuka sa ChatGPT srcem
Ono što na prvi pogled deluje kao obična igračka za decu, zapravo je sofisticirani sistem opremljen ChatGPT tehnologijom i mrežom senzora. Hyodol nije tu samo da bi ćaskala. Ona je neprestani posmatrač. Infracrveni senzori na vratu lutke prate kretanje po stanu, pa koliko lutka ne detektuje aktivnost tokom 24 sata, automatski alarmira negovatelje. Istovremeno, mikrofon na grudima beleži odgovore na svakodnevna pitanja o zdravlju i raspoloženju, koje potom Microsoft AI program analizira kako bi socijalnim radnicima poslao detaljan izveštaj o emocionalnom stanju svakog korisnika.
Paradoks ove tehnologije leži u sposobnosti da izmami priznanja koja ljudsko uvo često ne čuje. Socijalni radnici svedoče da stari ljudi često poveravaju lutki ono što kriju od dece ili lekara. Jedna ovakva intervencija spasila je život ženi koja je svojoj lutki priznala želju za smrću, što je sistem odmah prepoznao kao crveni alarm i pokrenuo hitnu psihijatrijsku pomoć.
Međutim, dok Hyodol šapuće „Bako, i ja tebe volim”, postavlja se pitanje: da li je ovo trijumf tehnološke nege ili kapitulacija ljudske solidarnosti?
Ekonomija nege i etički lavirinti
Razlozi za uvođenje robotskih saputnika nisu samo ljudski ili emotivni, već i surovo ekonomski. Južna Koreja se suočava sa deficitom od 190.000 negovatelja, brojem koji će do 2032. godine narasti na zastrašujućih 1,5 miliona. Uz fondove za dugotrajnu negu koji su na ivici pražnjenja, lutka koja košta delić godišnje plate negovatelja čini se kao jedini održivi izlaz. Ipak, ova „simulirana bliskost” donosi kompleksne rizike. Zabeleženi su slučajevi pacijenata sa demencijom koji su doslovno shvatili zahteve lutke za „šetnjom pored potoka”, pri čemu su sebe doveli u fizičku opasnost, dok drugi razvijaju tako duboku zavisnost da zahtevaju da budu sahranjeni sa svojim robotskim unucima.
Dok Japan nudi robotske foke, a Njujork digitalne lampe koje iniciraju razgovor, tržište robotske nege grabi ka cifri od 7,7 milijardi dolara do 2030. godine, kako navode južnokorejski mediji. „Hyodol lutka ostaje svetlo u mraku za hiljade onih koji bi inače živeli u apsolutnoj tišini, ali nas istovremeno primorava da se zapitamo: da li je virtuelna uteha dovoljno sigurna luka za nemoć ljudske starosti?“ jedno je od pitanja i večnih dilema.
