Širom Evrope, digitalizacija javnih i komercijalnih usluga radikalno menja svakodnevicu starijih ljudi. Pandemija je dodatno ubrzala stvari – uvode se onlajn zakazivanja pregleda i osnovne administrativne procedure kao standard. Banke i osiguravajuća društva sada posluju uglavnom onlajn, dok opcije za lični odlazak na šalter u mnogim zemljama postaju prava retkost.
Najnovija studija fokusira se na Finsku, najdigitalizovaniju zemlju u Evropi. Finska je svoj prvi nacionalni strateški izveštaj o digitalizaciji usvojila još davne 1995. godine. Time su postavljeni temelji za onlajn javne usluge znatno pre nego što su prve korake napravile Velika Britanija i druge evropske države, i to u vreme kada korišćenje elektronske pošte još uvek nije bila svakodnevna pojava.
Ombudsman za starija lica u Finskoj procenio je da u zemlji trenutno živi između 500.000 i 600.000 građana starijih od 65 godina koji nemaju digitalne veštine, ili nemaju dovoljno znanja za samostalno obavljanje onlajn zadataka iako su u svakom drugom pogledu potpuno sposobni za samostalan život. To čini čak 40 do 45 odsto ukupne populacije u toj starosnoj grupi. Uprkos tome, u finskim političkim krugovima digitalizacija se i dalje posmatra kao apsolutno i samorazumljivo dobro.
U okviru šireg evropskog istraživanja, studija je obuhvatila razgovore sa više od 40 starijih osoba u Finskoj i analizu preko 40 dokumenata o javnim politikama.
Mnogi učesnici istraživanja u svojim kasnim 60-im, 70-im i 80-im godinama teško drže korak sa tehnološkim razvojem i stalnim ažuriranjem softvera. Sa nestankom direktnog ljudskog kontakta, rešavanje svakodnevnih medicinskih ili finansijskih problema svelo se na komunikaciju sa četbotovima ili, nakon dugog čekanja na telefonskoj liniji, sa operaterima koji ne znaju odgovore na njihova pitanja. Kako je izjavio jedan od učesnika:
„Izuzetno je teško stupiti u kontakt sa nekim u banci, na primer. Čak i ako želim samo nešto da pitam, moram da čekam na liniji unedogled, a ako na kraju i dobijem živu osobu, ispostavi se da ona ne zna odgovor. Preko telefona uvek ponavljaju da su odgovori na sva pitanja dostupni u digitalnom formatu na sajtu. Ali oni ne umeju da mi odgovore na konkretno pitanje koje meni treba.“
Porazna statistika iza digitalnog sjaja
Finska zauzima najviše mesto u Evropi na indeksu digitalne ekonomije i društva (DESI), koji meri nivo digitalne infrastrukture i veština u državama članicama EU. Međutim, prema zvaničnom finskom Izveštaju o digitalnim veštinama, samo polovina populacije starosti od 65 do 74 godine poseduje osnovne digitalne veštine. Kod građana od 75 do 89 godina, taj procenat opada na svega 22 odsto, dok jedna trećina njih uopšte ne koristi internet.
Izveštaj takođe otkriva da čak 89 odsto Finaca pomaže članovima svoje porodice u digitalnim poslovima. Kada veštine ili tehnologija nisu ažurirani, stariji ljudi se oslanjaju na druge kako bi pristupili vitalnim informacijama ili upravljali svojim finansijama. Ali nema svako porodicu ili komšije od poverenja koji mogu da uskoče i pomognu.
„U međuvremenu, internet prevare su poprimile nove, sofisticiranije oblike, zbog čega ljudi gube i imovinu i dostojanstvo, što posebno pogađa stariju populaciju. Ovi strahovi stvaraju nesigurnost, a kod nekih i potpunu izolaciju. Oko 20 odsto Finaca starosti od 65 do 74 godine, i oko 30 odsto onih od 75 i više godina, oseća se prilično ili veoma nebezbedno tokom svakodnevnih aktivnosti u digitalnom okruženju“ navode autori istraživanja.
Mit o „svesnom izboru“ i surova realnost
Tehnokrate i kritičari mogu da tvrde da, pošto su usluge digitalizovane još od devedesetih, građani ne mogu večno da se pravdaju „digitalnom isključenošću“, već da je reč o njihovom svesnom izboru da ne koriste tehnologiju.
Međutim, takav stav potpuno ignoriše mehanizme digitalne isključenosti. „Izolacija, loše zdravstveno stanje, invaliditet, nejednake kognitivne veštine, softver koji se neprestano menja i ažurira, kao i visoka cena samih uređaja, sastavni su deo izazova sa kojima se stariji suočavaju. Učenje novih IT veština na radnom mestu tokom karijere je potpuno drugačija stvar od snalaženja u digitalnom svetu kada ste stari, sami i bez sistemske podrške“ ističu istraživači i dodaju:
„Ovde postoji jasan raskorak između vladine politike digitalizacije i realnog života građana. Finska vlada ne obezbeđuje sistemsku digitalnu podršku za starije. Mnoge nevladine organizacije, kao i pojedini veći gradovi poput Helsinkija, nude određenu digitalnu pomoć i osnovnu obuku, ali je ta mreža na nacionalnom nivou u najboljem slučaju parcijalna i neujednačena.
Potrebe starijih građana nisu dovoljno uzete u obzir prilikom sprovođenja reformi, niti su rađene adekvatne analize efekata ovih promena na društvo. Ljudi sa nižim primanjima, sa manje resursa i digitalnih veština trpe ozbiljne ekonomske i socijalne posledice. Građani koji nemaju pristup internetu jedva uspevaju da upravljaju svojim svakodnevnim životom i bivaju potpuno potisnuti na marginu društva.“
Lekcija za ostatak Evrope
Učesnici ovog istraživanja predložili su jednostavna rešenja: zadržavanje stalnog pristupa uslugama „licem u lice“ i uvođenje besplatne, svima dostupne tehničke podrške.
Ovaj problem nije specifičan samo za Finsku. Ali, ako građani u najdigitalizovanijoj zemlji u Evropi ovoliko posrću pred tehnologijom, jasno je da će u godinama koje dolaze ovaj problem biti još dramatičniji i akutniji za starije ljude u manje razvijenim ekonomijama. Kako je zaključio jedan od ispitanika:
„Previše je onih koji jednostavno ne mogu da se snađu. Ako želimo da uvedemo društvo u digitalno doba, podrška ljudima ne sme biti izostavljena iz budžeta.“
