Preciznost, disciplina i sposobnost da se slede pravila – zlatni su stubovi dobrog poslovanja. Tu je i uverenje da će vas „dobro odrađenposao“, tačan, uredan i pouzdan, zaštititi od promena.
Ali upravo te veštine, kako kaže Aleks Karp, danas gube vrednost najbrže od svih kvaliteta.
U intervjuu koji je dao, izvršni direktor kompanije Palantir Aleks Karp tvrdi da veštačka inteligencija već preuzima ono što naziva „niskim nivoom znanja“ – rutinsko kodiranje, pravne poslove, analizu i pisanje. Ono što je donedavno bilo temelj kancelarijskih ili korporativnih poslova, postaje automatizovano.
U tom preokretu, logika tržišta rada se menja iz temelja. Nije više pitanje koliko znate već šta možete da uradite što mašina ne može.
Zašto je važno šta Karp govori?
Mišljenje Aleksa Karpa potkovano je praksom.
Kao suosnivač i dugogodišnji direktor kompanije Palantir, jedne od najuticajnijih firmi u oblasti analitike podataka i veštačke inteligencije, Karp je godinama radio na projektima koji povezuju tehnologiju, biznis i državne sisteme. Njegova kompanija sarađuje sa velikim korporacijama, ali i sa institucijama poput vojske i bezbednosnih agencija, razvijajući sisteme koji direktno koriste AI u donošenju odluka.
Od izlaska kompanije na berzu 2020. godine, vrednost Palantira je višestruko porasla, a sam Karp postao milijarder što njegov glas čini još relevantnijim (u medijima prvenstveno) u diskusiji o tome kako tehnologija menja ekonomiju.
Njegov pogled na tržište rada oblikovan je upravo kroz to iskustvo: posmatranje kako se poslovi menjaju iznutra, a ne spolja.
Dva puta kroz promenu
Karp ovu promenu pojednostavljuje do detalja.
Postoje, kaže, samo dva jasna puta za ljude koji žele sigurnu budućnost.
Prvi je konkretna, praktična veština – zanat, tehnička ekspertiza, nešto što je opipljivo i primenljivo. Drugi je sposobnost da razmišljate drugačije, što je ono što se danas često naziva neurodiverzitetom. Pod tim pojmom ne podrazumevaju se samo dijagnoze poput disleksije ili ADHD-a (poremećaj pažnje sa hiperaktivnošću), već širi način razmišljanja koji odstupa od standardnog. To su ljudi koji ne prate unapred zadate obrasce, već ih preispituju.
Karp i lično dolazi iz takvog sveta. Govoreći nedavno na DealBook Summit-u, isticao je da je upravo disleksija oblikovala njegov način razmišljanja jer ga je primorala da razvije sopstvene modele razumevanja sveta, umesto da se oslanja na postojeće.
U svetu veštačke inteligencije, to više nije slabost.
Kada pravila prestanu da važe
Možda je najprovokativniji deo njegove teze upravo ovaj: ljudi koji su „igrali po pravilima“ mogli bi da postanu najranjiviji.
Ako ste gradili karijeru na tome da savršeno izvršavate zadatke, postoji realna šansa da će upravo ti zadaci prvi nestati. Veštačka inteligencija ne greši iz umora, ne zaboravlja i ne traži pauzu. Ona ne mora da razume. Dovoljno je da izvrši.
Zato Karp govori o „inverziji vrednosti“. Ono što je nekada bilo ključno, nešto kao tačnost, ponovljivost, usklađenost, postaje osnovni nivo. Ono što postaje vredno jeste sposobnost da vidite ono što nije očigledno, da spojite nespojivo, da napravite nešto što nema uputstvo.
Drugim rečima, traži se ono što ne može da se nauči iz priručnika.
Ako pokušavate da pronađete svoje mesto u eri veštačke inteligencije, možda pitanje nije da li će vaš posao nestati. Pravo pitanje je: da li radite nešto što se može lako opisati i samim tim lako automatizovati.
Ako je odgovor potvrdan, promena je već počela.
Ako nije, onda ste možda već na jednoj od dve strane o kojima govori Aleks Karp. I to je, kako tvrdi, jedina podela koja će u budućnosti zaista biti važna.
