„Postojao je trenutak, ne tako davno, kada je razgovor za posao bio mesto susreta dve strane koje su verovale da igraju po istim pravilima. Kandidat je pokušavao da se predstavi što tačnije, poslodavac da ga proceni što pravednije. Između njih je postojalo nešto što se retko izgovaralo, ali se podrazumevalo poverenje“ jedan je od uvodnih komentara Brusa Kramlija na GCheck istraživanje.
Danas to više nije slučaj.
Istraživanje kompanije GCheck pokazuje da velika većina kandidata priznaje da tokom procesa zapošljavanja ulepšava sliku o sebi ili menja istinu. Navodi se čak procenat od 93%. I to nije izuzetak, već pravilo. Još važnije, mnogi od njih veruju da bez toga ne bi imali nikakvu šansu.
Kramli procenjuje da u tom trenutku istina prestaje da bude konkurentska prednost već postaje ograničenje. „Kada kandidat veruje da će iskrenost biti kažnjena, a ne nagrađena, on ne donosi moralnu odluku već racionalnu. I upravo u toj racionalnosti krije se problem koji više nije individualan, već sistemski.“
Svet gde performans zamenjuje kompetenciju
Ako vam se čini da su kandidati danas sigurniji, elokventniji i spremniji nego ikada, možda ste u pravu. Ali pitanje je šta ta spremnost zapravo znači.
Veštačka inteligencija promenila je način na koji se ljudi pripremaju za intervjue. Od generisanja odgovora do simulacije razgovora, granica između stvarnog znanja i dobro konstruisanog odgovora postaje sve tanja. Kandidat više ne dolazi samo sa iskustvom već i sa alatom koji to iskustvo može ubedljivo da nadogradi.
Razgovor za posao, u takvom okruženju, sve više liči na performans – ne na proveru sposobnosti, već na proveru sposobnosti predstavljanja.
„To ne znači da su kandidati manje vredni. Ali znači da signal koji šalju više nije „čist“. On je filtriran, oblikovan i, često, optimizovan za očekivanja. U tom prostoru, vi ne slušate samo osobu. Slušate i njen algoritam“ novu eru intervjua opisuje Kramli..
Kriza poverenja kao nova realnost
Najveća greška bila bi da sve to posmatrate kao pitanje integriteta kandidata, preporučuje analitičar. Ovo više nije priča o pojedincima. Ovo je priča o sistemu u kojem su obe strane izgubile poverenje jedna u drugu. Kandidati veruju da će biti pogrešno procenjeni. Poslodavci veruju da informacije koje dobijaju nisu pouzdane. I obe strane se ponašaju u skladu sa tim uverenjima.
Tako nastaje nova dinamika zapošljavanja: proces u kojem se istina ne podrazumeva, već pregovara. U tom procesu, vi više ne možete sebi da priuštite da verujete onome što čujete. Ali ne možete ni da ignorišete ono što je rečeno. Umesto toga, morate da promenite način na koji slušate.
Preporuka je:
Ne tražite savršen odgovor. Tražite doslednost. Ne tražite samopouzdanje. Tražite tragove stvarnog iskustva. Ne tražite priču. Tražite dokaz.
Ovo je svet u kojem svi pokušavaju da izgledaju bolje nego što jesu i vaša prednost više nije u tome da pronađete najboljeg kandidata. Treba da prepoznate stvarnog.
