Ljudi koji manipulišu, lažu ili pokušavaju da obmanu često deluju potpuno uobičajeno. Ipak, prema rečima socijalnog psihologa Lin ten Brink postoje jednostavne tehnike koje vam mogu pomoći da prepoznate kada neko ne govori istinu, ponekad za samo nekoliko sekundi.
Ten Brinke je u svojoj novoj knjizi “Poisonous People: How to Resist Them and Improve Your Life” objasnila da način na koji postavljate pitanja može brzo otkriti da li sagovornik izmišlja ili govori istinu.
„Mračne“ osobine ličnosti
Lin ten Brinke je i profesorka na Univerzitetu Britanske Kolumbije i godinama se bavi istraživanjem takozvanih „mračnih“ osobina ličnosti.
U intervjuima povodom nove knjige objašnjava da se u psihologiji često govori o „tamnoj tetradi“ osobina, koju čine:
- psihopatija – impulsivnost i sklonost kršenju pravila
- narcizam – izražena usmerenost na sebe i osećaj privilegovanosti
- makijavelizam – snažna potreba za kontrolom i moći
- sadizam – zadovoljstvo u tuđoj patnji
Kako navodi autorka, ove osobine se često preklapaju. „Ako je neko visoko rangiran u jednoj od ovih osobina, velika je verovatnoća da će pokazivati i neke od drugih“, objašnjava Ten Brinke.
Ipak, upozorava da cilj njenog istraživanja nije da ljudi počnu da „dijagnostikuju“ svakog sagovornika kao psihopatu ili narcisa. Važnije je, kaže, da svako nauči da prepozna obrasce manipulativnog ponašanja i da zna kako da na njih reaguje.
Test od 10 sekundi za otkrivanje laži
Prema njenim istraživanjima, postoji jednostavan način da proverite da li neko govori istinu. Ključ je u načinu na koji postavljate pitanja.
Prvo pravilo je: postavljajte otvorena pitanja.
Istraživanja pokazuju da ljudi koji govore istinu obično spontano iznose više detalja. Nasuprot tome, osobe koje lažu često pokušavaju da odgovore što kraće i jednostavnije. Zbog toga pitanja na koja se odgovara sa „da“ ili „ne“ zapravo pomažu lažovima.
Umesto toga, postavite pitanje poput: „Šta se tačno dešavalo na sastanku u četvrtak na koji ste rekli da ste išli?“
Kako objašnjava Ten Brinke, osoba koja laže tada mora da smisli čitav niz detalja i da pazi da se oni ne sukobe sa informacijama koje već znate.
„Ako neko govori istinu, neće imati problem da doda još detalja. Lažovi, s druge strane, često počinju da se muče kada treba da prošire priču“, navodi autorka.
Neočekivana pitanja otkrivaju više
Druga strategija je postavljanje neočekivanih pitanja.
Ako osoba ima vremena da pripremi laž, može unapred da osmisli priču i dodatne detalje. Međutim, kada dobije pitanje koje nije očekivala, mnogo je teže improvizovati.
Ten Brinke navodi primer razgovora za posao. Ako kandidat u biografiji napiše da je pet godina radio u Apple prodavnici, verovatno očekuje pitanja o radnom mestu ili odgovornostima.
Ali neočekivano pitanje može biti, na primer: „Gde ste najčešće odlazili na ručak dok ste radili u toj prodavnici?“
Ako osoba nikada nije radila na tom mestu, biće joj mnogo teže da ponudi uverljiv i proverljiv odgovor. Prema rečima autorke, u takvim situacijama lažovi često počnu da govore sporije, zastaju u govoru ili deluju kao da intenzivno razmišljaju šta da kažu.
Reči su važnije od govora tela
Mnogi veruju da laž možete prepoznati po govoru tela, na primer po izbegavanju pogleda ili nervoznom pomeranju. Međutim, prema istraživanjima, takvi znakovi nisu pouzdani.
Kako objašnjava Ten Brinke, studije pokazuju da ne postoji značajna razlika u kontaktu očima između ljudi koji lažu i onih koji govore istinu.
Zbog toga je, kaže, mnogo važnije slušati šta ljudi govore, a ne samo posmatrati kako se ponašaju.
„Najbolji način da razlikujete laž od istine jeste da obratite pažnju na reči i to posebno na nejasne ili previše kratke odgovore“, zaključuje ona.
U poslovnom okruženj, bilo da je reč o pregovorima, zapošljavanju ili partnerstvima, sposobnost da prepoznate manipulaciju ili neiskrenost može biti izuzetno važna. Tehnika koju predlaže Ten Brinke ne zahteva nikakve posebne psihološke veštine. Dovoljno je da razgovor vodite kroz otvorena, neočekivana i detaljna pitanja. Upravo takva pitanja često najbrže razotkriju razliku između istine i izmišljene priče.
