Dučić će vas lako naučiti šta razlikuje bogatog od siromaha

Foto: Wikipedia

Dučić je živeo život bogat iskustvom, prijateljstvima i rečima. Jedan je od naših najvećih pesnika, mislilaca i diplomata početka 20. veka.

Talenat i britke misli Jovana Dučića mnoge su inspirisale i rado se čitaju. Njegova Knjiga o sudbini Blago cara Radovana, zapravo je zbirka Dučićevih razmišljanja o životu i pojavama koje život čine.

Dučić o sreći i rudnicima

Najmanje su srećni oni ljudi koji bi imali sve razloge da budu srećni. Ima ljudi koji su gospodari zlatnih rudnika, a ne osećaju se srećnim. A, ima ljudi koji se ne osećaju nesrećnim ni posle kakvog slučaja koji bi drugi smatrali katastrofom ljudskog života. Znači da je sreća jedna stvar mišljenja i da sama za sebe ništa ne predstavlja. Sreća, to je ipak samo jedna fikcija.

Dučić piše da ima ljudi koji ne umeju da budu srećni ma kakve imali vrline ili bogatstvo. „Ima ljudi rođenih za nesreću, kao što su drugi rođeni za muziku. Treba imati nekakav talenat za sreću, kao što treba imati puno duše da se bude istinski nesrećan.

Mali ljudi mogu biti srećni, ali mali ljudi ne umeju biti nesrećni.“

Bogatstvom do sreće

Bogatstvo nije glavni uslov za sreću, ma koliko izgledalo da jeste. Na lepim srebrnim monetama Fokeje i Mitilene stajali su reljefi boginje Afrodite i pesnikinje Sapfe, kao da je time rečeno da znad sreće u bogatstvu, stoji nenadmašna sreća u ljubavi i lepoti.

Ali, ljubav i lepota, to su sreće koje nisu dovoljne bednom čoveku jer je on uplašen i prestravljen životom otkad je počeo da hodi po suncu. Zato je uvek i mislio da je zlato jedini izvor sigurnosti za njegov život. Izvor sigurnosti, ali ne i sreće“, pisao je Dučić.

U prirodi je čoveka da kad misli, on misli samo upoređujući. A, materijalno bogatstvo je baš nešto što se najlakše upoređuje sa drugim bogatstvima, ali i koje u tim poređenjima samo gubi. Zato materijalno bogatstvo ne može nikad biti punom srećom. Samo sreća usamljena, nedeljiva, neuporedljiva, i sreća koja stoji po strani svih drugih čovekovih blagodeti, to je sreća svih sreća, središnji nerv naše ljubavi za život, prava čovekova iluzija o sudbini. Takva nedeljiva sreća jesu genije, hrabrost, čast. Nedeljiva i neuporedljiva sreća jeste samo slava“, piše veliki pesnik.

Bede su čovekovo delo

Dučić je mnogo redova posvetio ljudskoj nesreći. Pisao je da je svaki čovek „uvek sam kovač svoje nesreće“.

Sve bede su delo čovekovo, čak i sama njegova bolest… Za svaku našu nesreću kriva je ili naša lakoumnost, ili naša gordeljivost, ili naša glupost, ili naš porok. I za fizičke bolesti su krive samo naše duhovne bolesti, nezdrave i poročne misli.

Za novčane nesreće kriva je ili naša lakoumnost ili naša senzualnost. Čak i čovek koji je pregažen na ulici može najpre da krivi sebe, a tek onda da krivi drugog“ pisao je Dučić u delu Blago cara Radovana.

Dučić o bežanju od rada

Egoizam je po Dučiću izvor čovekove nesreće.

Izvor nesreće čovekove leži u njegovom egoizmu: u tom što hoće da uvek drugi radi za njega. Bežanje od rada i napora, to je najveći motiv borbe u ljudskom društvu. Ne mučiti se sam, a zaraditi bogatstvo i postići veliko bogatstvo da bi time postigao najveću sigurnost. I to pre svega sigurnost da ni docnije neće morati praviti napor. Pošto je napor najveća gorčina ljudske sudbine“, pisao je Dučić.

Bogataš i siromah

Kad je pisao o mržnji među ljudima, Dučić je osećanje opisivao kao posledicu borbe ko će koga potčiniti, kako bi jedan radio, a drugi uživao od tuđih napora.

U ovoj iskonskoj borbi izgrade se crte karaktera drukče kod bogataša, a drukče kod siromaha.

  • Bogataš je plemenit iz sujete i iz straha.
  • Siromah je dobar iz pobožnosti i iz častoljublja.
  • Bogataš je duhovno hrabriji.
  • Siromah je hrabriji fizički.
  • Bogataš nema intenzivnih radosti kao siromah, jer živi bez velikih očekivanja i snova; nema iznenađenja, živi bez dovoljno idealizma, često blaziran i pasivan.
  • Bogataš je perverzniji, a siromah je čedniji, jer perverzija dolazi od presićenosti i lenosti, a čednost dolazi od rada koji je veliki moralizator života.
  • Zavist je osobina ubogih, a spletka velikog stila je osobina bogataša.
  • Ružne reči i grubi načini su siromaškog porekla.
  • Duboke zloće i mračne osvete su bogataške.

A poštenje?

Poštenju se uče bogataši od siromaha, jer se samo na siromahu može da vidi kako poštenje i sreća stoje nezavisno od zlata“, zapisao je veliki pesnik i mislilac.

Strogo je zabranjeno kopiranje tekstova osim u slučaju preciznog navođenja izvora i linka ka originalnom tekstu.

Podeli tekst

Ako ste propustili

Povezane vesti

Komentari +

OSTAVITE KOMENTAR

Molimo unesite svoj komentar!
Molimo unesite svoje ime ovde