Početak devetnaestog veka i buđenje Srbije iz viševekovnog ropstva pratili su i ljudi koji se nisu isticali na bojnom polju. Oni su sa knjigom i perom u rukama širom Evrope sticali obrazovanje koje će krajem devetnaestog i početkom dvadesetog veka podići državu na viši nivo i staviti je u red modernih država na evropskom kontinentu.
Pariz i Beč bili su česte destinacije što stipendista srpskog državnog vrha, što ostalih Srba iz imućnijeg sloja stanovništa. Svima je zajednička bila jedna crta – vratiti se u Srbiju i doprineti razvoju. Sve one koji su znanje prikupljali u Parizu, uglavnom na Sorboni, naš narod je zvao ,,parizlije“.
Jedan od ,,parizlija” koji se vratio da učestvuje u modernizaciji države i kulture bio je i Jevrem Grujić (1826-1895), državnik i diplomata, učesnik najznačajnijih političkih dešavanja u Srbiji tog vremena.
Kuriozitet je da su i brojni naslednici Jevrema Grujića nosili epitet ,,parizlija”, jer je još šestoro članova familije obrazovanje steklo na Sorboni u oblasti prava.
Putešestvije do diplome na Sorboni
Grujić je rođen u Darosavi kod Aranđelovca 1826. godine. Porodični pedigre (otac Pantelija bio je načelnik Kolubarskog sreza u kneževini Srbiji) nagoveštavao je bogatu karijeru Jevrema. Posle osnovne škole u Venčanima upisuje gimnaziju u Beogradu. Školovanje nastavlja na Liceju a 1846. na istom učestvuje u osnivanju Družine mladeži srpske. Kao mladić pokazuje veliku želju za srpskim pitanjem, jer je cilj družine bio oslobađanje od spoljnih neprijatelja i dosezanje unutrašnje slobode, kao i objavljivanju intelektualnih ,,pisanija”.
Posle beogradskog liceja, postaje jedan od prvih državnih stipendista na Sorboni, zajedno sa budućim dugogodišnjim saradnicima Milovanom Jankovićem i Jovanom Ristićem. Zbog političkog angažovanja koje se tada nije svidelo knezu Aleksandru Karađorđeviću, stipendija mu je ukinuta. Vraćen je u Beograd, ali je uz pomoć prijatelja ipak uspeo da ponovo ode za Francusku i dobije popularni lisans (fr. licence) prava, diplomu koja se u to vreme dobijala za studiranje između četiri i šest godina.
Osuda vlasti u Srbiiji poništila stipendiju
Političko delovanje koje se nije svidelo srpskom knezu napravilo je dosta problema Jevremu Grujiću, ali i njegovom ,,saučesniku” M. Jankoviću. Dvojica ,,parizlija” su tokom stipendiranja u duhu francuskog liberalizma tog vremena napisali delo “Slaves du Sud ou le Peuple Serbe avec les Croates et les Bulgares. Aperçu de leur vie historique” („Južni Sloveni ili srpski narod sa Hrvatima i Bugarima, pregled njihovog istorijskog života“).
Kritička opaska koja je zasmetala vlasti bila je otvoreno Grujićevo poređenje Srbije sa evropskim despotskim državama i tvrdnja da je vlast više kočnica nego pokretač narodne slobode. Dohvatili su se i kneževske samovolje i korupcije birokratije. Jedan od delova knjige glasio je:,,…vlast nije izgrađena na zakonu i obrazovanju, već na strahu i ličnom interesu.” Takav ton, iako umeren po zapadnim pravilima, u Srbiji je značio otvorenu političku kritiku. Liberalni stavovi koje je Grujić iskazao koštali su ga stipendije i teškog pronalaska službe, a kasnije u životu ne odstupajući od njih donele su mu i zatvor.
Desetoro dece u braku sa Jelenom
Osuda na trogodišnji zatvor desila se petnaestak godina nakon političke brošure. Kao sudija Velikog suda, Jevrem Grujić, bio je i strastveni borac za nezavisnost sudstva. Tako je odbio da osudi 36 zaverenika protiv vlasti. Osuđen je 1864. na tri godine zatvora, gubitak građanskih prava, ali ga je posle godinu dana pomilovao i oslobodio knez Mihailo.
Osim ovih problema koje je imao sa vlastima u Srbiji njegovu karijeru su obeležile dipomatske i druge političke misije. On je ostavio iza sebe i ,,Životopis” u pet knjiga u kojima se može pročitati o njegovom detinjstvu, studijama, boravcima u Carigradu, Londonu i Parizu. Grujić je imao i veliku porodicu. Sa ženom Jelenom, podizao je čak desetoro dece. Starost je dočekalo samo troje. Stana, Mirka i Slavko, a pošto Slavko nije imao potomaka, loza Jevrema Grujića nastavila se preko ženske linije. Od Stane potiču porodice Ćurčić, Protić, Milojević, Naumović, Šećerović i Conić, a neke od njih su i danas u čuvenom Domu Jevrema Grujića u Svetogorskoj koji ima i status muzeja.
Dom za potomke i muzej istorije
Jevrem Grujić podigao je zgradu 1896. godine po projektu arhitekte Svetozara Ivačkovića, nalazi se u beogradskoj ulici Svetogorskoj 17. Prvobitno je bila njegova porodična rezidencija pošto je bio jedan od najznačajnijh srpskih državnika i diplomata. Kuća je ubrzo postala jedan od centara društvenog i kulturnog života Beograda. U njoj su boravili brojni uglednici, državnici, umetnici i diplomate iz zemlje i inostranstva. Posebna kolekcija šolja iz kojih su pili čuva se danas u posebnoj zbirci. Kraljica Natalija, kraljica Marija, princ Đorđe kao i Olga Romanova bili su gosti u Grujićevom domu.
Danas je Dom Jevrema Grujića spomenik kulture od izuzetnog značaja. U njemu se čuvaju vredne umetnine i predmeti iz porodične zbirke: slike Paje Jovanovića, Uroša Predića, Mihaila Milovanovića, portreti srpske elite XIX veka, srebrni pribor, odlikovanja i diplomatski dokumenti. U njemu su se tajno slavile i porodične slave koje su u vreme komunizma bile zabranjivane. Zanimljiv istorijski detalj koji se tiče moderne ere jeste da je tokom 1960-ih godina upravo u ovom prostoru otvorena prva diskoteka u Beogradu, poznata kao „Disco“.
Danas je Dom Jevrema Grujića pretvoren u muzej otvoren za javnost, kako bi svedočio o građanskoj kulturi, istoriji i umetnosti Srbije XIX i XX veka.
Jevrem Grujić, diplomata od ugleda
Životni put Jevrema Grujića je prepun događaja i nemoguće je obuhvatiti sve važne trenutke koje je i sam Grujić stavio u pet knjiga, ali od onih važnijih kada je razvoj srpske države u pitanju vredi izdvojiti sledeće:
- Narodni poslanik i jedan od osnivača liberala
- Jedan od osnivača Društva za prosvećivanje naroda
- Diplomata u Londonu, Parizu i Carigradu
- Jedan od tvoraca Namesničkog ustava kneza Milana (uvedena načela ustavnosti i parlamentarizma)
- Ministar unutrašnjih dela i pravde
- Predsednik Višeg suda u Beogradu
