…………………..
DIJALOG 3
Milutin: Za sto godina smo izradili 50 sanduka, a prodali 19.842. E, majku mu, da se poklopilo sto godina radionice sa 20.000-tim prodanim sandukom. Ali, nije moglo, zdrava godina. Zračak nade je bio od onih boginja, međutim, kurve sprečiše. Tu je moglo da odapne bar desetak hiljada. Nemamo sreće.
Aksentije: Nemamo sreće. U nekim zemljama od kašlja pocrkaju stotine, a kod nas epidemija nije odnela ništa.
Laki: Za sve je kriva medicina. Kad čujem da je neko dobio Nobelovu nagradu iz medicine, samo mi se smuči. Kako su krenuli, naći će lek i protiv prirodne smrti.
Milutin: Još nešto: mi moramo voditi računa o reklami. Danas reklama sve prodaje. Zato sam rešio da naše sanduke obeležavamo sa, na primer: “Dečji 850“, „Mladalački 110“, „Švaler 501“, „Penzionerski 00“… Kao što se prodaju automobili.
(Dijalog 4 na sledećoj strani)
……………………..
DIJALOG 4
Laki: Ko mu je (Maksimilijanu) kupio cipele?
Aksentije: Ja.
Laki: Samo bacaš pare.
Aksentije: To su moje pare! Odneo sam ih Biliju na pokeru. Mogu da radim šta ’oću. A danas ću ga očerupati kao kokošku. Danas ću mu uzeti i gaće…
(Dijalog 5 na sledećoj strani)
