Najnoviji nastavak filma koji je studio Pixar pretvorio u globalnu silu, a Stiva Džobsa lansirao među svetske ikone, upravo je zabeležio istorijski uspeh. Više od 30 godina nakon premijere originalnog crtanog filma, „Priča o igračkama 5“ (Toy Story 5) ostvarila je rekordan start, sa čak 312 miliona dolara zarade tokom prvog vikenda prikazivanja.
Novi film, koji prati avanture Vudija i Baza u borbi za pažnju devojčice Boni protiv modernog i sjajnog tableta, već je nadmašio ogroman produkcijski budžet od 250 miliona dolara. Iako uz dodatnih 100 miliona dolara troškova za marketing film još uvek nije zvanično profitabilan, rekordan uvodni vikend garantuje da je projekat na sigurnom putu da uđe u istoriju kinematografije.
Od 1995. godine, ova franšiza je kompaniji Disney (koja je kupila Pixar pre 20 godina) donela impresivnih 16 milijardi dolara prihoda kroz bioskopske blagajne, video-igre, knjige i prodaju igračaka. Ipak, manje je poznato da ove filmske imperije danas ne bi bilo da sredinom osamdesetih godina prošlog veka Stiv Džobs nije povukao jedan od najrizičnijih poteza u karijeri.
Dani u izgnanstvu i spasavanje tima Džordža Lukasa
Nakon što je 1985. godine bio primoran da napusti kompaniju Apple, Stiv Džobs je tragao za novim projektima na raskrsnici tehnologije i umetnosti. Preko poslovnih veza naišao je na računarsko-animirani vizuelni sektor unutar producentske kuće Lucasfilm, čiji je vlasnik bio tvorac „Ratova zvezda“, Džordž Lukas.
Ovaj tim je primarno bio fokusiran na razvoj hardvera i softvera za digitalnu obradu slika, ali imao i malu grupu entuzijasta koja je pravila kratke animirane filmove, predvođenu Džonom Laseterom. Kako je Džordž Lukas u to vreme prolazio kroz skup razvod, hitno mu je bio potreban novac, pa je pokušavao da proda ovaj neprofitabilni deo firme. Ed Katmul, čovek koji će kasnije postati predsednik studija Pixar, uspeo je da ubedi Stiva Džobsa da investira i spase tim.
„Želeo sam da kupim taj studio jer me je fascinirala računarska grafika“, priznao je kasnije Stiv Džobs svom biografu Volteru Ajzaksonu. „Shvatio sam da su oni svetlosnim godinama ispred svih ostalih u spajanju umetnosti i tehnologije, a to je upravo ono što me je oduvek zanimalo.“
Stiv Džobs je platio pet miliona dolara kompaniji Lucasfilm za preuzimanje sektora i uložio dodatnih pet miliona direktno u kapital nove firme, koja je krštena kao Pixar. Tim ugovorom osnivač kompanije Apple postao je vlasnik 70 procenata preduzeća.
Skupi promašaji sa hardverom
U početku, strategija je išla u potpuno pogrešnom pravcu. Stiv Džobs je verovao da će glavni izvor zarade biti prodaja moćnih računara, pa je firma 1986. godine lansirala Pixar Image Computer. Iako je uređaj našao primenu u medicini za trodimenzionalni prikaz skenera, visoka cena je limitirala prodaju.
Preokret se dogodio iste godine kada je kratki animirani film „Lukso mlađi“ (Luxo Jr.) – priča o dve stone lampe koja je kasnije postala zvanični logo studija – nominovan za nagradu Oskar. To je uverilo novog vlasnika da budućnost firme leži u pričanju priča, a ne u sklapanju procesora. Do 1990. godine, hardverski deo biznisa prodat je za skromna dva miliona dolara.
Ipak, opstanak je bio na ivici. Kompanija je konstantno trošila više nego što je zarađivala, a Stiv Džobs je u više navrata morao da ulaže sopstveni novac iz džepa kako bi firma isplatila plate. Ozbiljno je razmatrao opciju da proda Pixar kompanijama Microsoft ili Hallmark kako bi zaustavio finansijski gubitak.
Partnerstvo sa gigantom
Spas je stigao 1991. godine kroz ugovor sa kompanijom Disney. Dve kuće su odlučile da zajednički finansiraju i realizuju dugometražni projekat koji je osmislio Džon Laseter – „Priču o igračkama“. Proces nije tekao glatko; Disney je u jednom momentu čak potpuno obustavio produkciju nezadovoljan prvim verzijama scenarija. Tokom te krize, Stiv Džobs je sopstvenim novcem održao tim na okupu i izborio se za nastavak rada.
Iako je u kompaniji Apple imao reputaciju čoveka koji kontroliše i najsitnije detalje, Stiv Džobs se svesno držao podalje od kreativnog procesa stvaranja crtanog filma, prepustivši animaciju umetnicima.
Kada je 1995. godine „Priča o igračkama“ stigla u bioskope kao prvi potpuno računarski animirani film u istoriji, uspeh je bio monumentalan. Film je zaradio 400 miliona dolara, što je bilo dvanaest puta više od njegovog budžeta.
Odmah nakon premijere, Pixar je izašao na berzu. Akcije, za koje se očekivalo da će vredeti između 12 i 14 dolara, završile su prvi dan trgovanja na nivou od 39 dolara po akciji. Zahvaljujući svom udelu od 70 procenata, Stiv Džobs je bukvalno preko noći postao milijarder na papiru.
Jedanaest godina kasnije, 2006. godine, Disney je kupio Pixar za 7,4 milijarde dolara u akcijama. Tom transakcijom, udeo Stiva Džobsa dostigao je vrednost od 4,6 milijardi dolara, čime je on postao pojedinačno najveći akcionar kompanije Disney, sa udelom od 7 procenata – što je bila veća imovina unutar te imperije od one koju je posedovao bilo koji član porodice samog Volta Diznija. Iako se kasnije vratio u Apple i stvorio tehnološke proizvode koji su promenili svet, upravo je rizični korak sa animiranim igračkama bio temelj koji mu je doneo prvo pravo milijardersko bogatstvo.
