Postoji velika razlika između uređaja koji čeka da mu se obratite i uređaja koji neprekidno sluša svet oko vas. Najnovije generacije Apple Watch satova tu granicu pomeraju: mogu tokom dana da prate zvuke iz okruženja, na zahtev pretvore delove razgovora u tekst i kasnije naprave sažetak onoga što su „čuli“.
Apple je mnogo pažnje posvetio zaštiti podataka. Kompanija navodi „da se zvuk ne čuva kao klasičan audio-snimak, da se izgovoreno ne pripisuje konkretnim osobama i da je sadržaj zaštićen tako da ni Apple ne može da ga pročita“. Ali, možda pitanje uopšte nije šta Apple radi sa podacima. Pitanje koje se već nekoliko dana postavlja od strane medijske i stručne kritike je šta se događa sa razgovorom kada jedna osoba za stolom nosi uređaj koji ga može pretvoriti u podatak?
Da li razgovor još pripada ljudima koji ga vode?
Postoji nepisano pravilo koje se poštuje gotovo automatski. Ono što se kaže prijatelju za stolom u kafiću nije isto što i ono što se izgovori pred televizijskim kamerama. Razgovor na porodičnoj večeri nije namenjen istoj publici kao govor na konferenciji. Ljudi prilagođavaju reči mestu, sagovorniku i okolnostima.
Profesorka informacionih nauka Helen Nisenbaum taj princip naziva kontekstualnim integritetom – očekivanjem da informacije ostaju u okvirima društvenog konteksta u kojem su podeljene.
Za časopis Conversation navela je da upravo tu novi Apple Watch otvara mnogo širu temu od klasične zaštite podataka. Moguće je napraviti tehnički izuzetno bezbedan sistem, a ipak promeniti društveno pravilo prema kojem razgovor pripada trenutku i ljudima koji u njemu učestvuju.
Funkcija „Live Rewind“ može, na zahtev korisnika, da transkribuje prethodnih 15 sekundi razgovora. Kada se aktivira, sat daje zvučni i vizuelni signal i pokazuje indikator mikrofona. Siri Recap ide korak dalje: radi tokom dana i naknadno pravi sažetke, bez sličnog upozorenja ljudima u okolini.
„Tu se pojavljuje neobična neravnoteža. Vlasnik sata odlučio je da koristi funkciju. Osoba koja sedi preko puta njega nije odlučila ništa. Tehnološki „opt-in“ zato nije isto što i društveni pristanak.
U kancelarijama, advokatskim razgovorima, poslovnim pregovorima ili drugim situacijama u kojima se očekuje poverljivost to može postati posebno važno. Apple Watch je do sada bio običan, gotovo neprimetan predmet na ruci. Ako ljudi počnu da ga doživljavaju kao uređaj koji potencijalno obrađuje ono što govore, mogao bi da dobije sasvim drugačije društveno značenje“ navodi profesorka.
Sličan problem već postoji sa pametnim naočarima koje mogu da snimaju okolinu. Kada uređaj izgleda kao nešto svakodnevno, više nije lako znati kada tehnologija samo „stoji“ na nečijem licu ili ruci, a kada registruje ono što se događa.
Privatnost nije samo pitanje gde završavaju podaci
Apple ovde iznosi važan argument u svoju korist. Časopis Wired specijalizovan za digitalne tehnilogije navodi da je Apple sistem Private Cloud Compute projektovan tako da ni zaposleni u kompaniji ne mogu da pristupe sadržaju koji prolazi kroz njega, serveri ne čuvaju podatke nakon što je odgovor vraćen korisniku, a kompanija je omogućila nezavisnim istraživačima proveru tehnologije.
To pokazuje da je moguće razvijati ovakve funkcije uz ozbiljnije standarde privatnosti.
Ali tehnička zaštita ne rešava psihološki problem.
Ljudi se ponašaju drugačije kada znaju da ih neko sluša. Još više kada ne znaju da li ih neko sluša.
Razgovor je vekovima bio prolazan. Rečenica se izgovori, sagovornik je čuje, možda je zapamti, možda zaboravi. Pametni uređaji polako uvode sasvim drugačiju mogućnost: izgovoreno može biti pretvoreno u tekst, analizirano, sažeto i povezano sa drugim informacijama.
„To ne znači nužno da je tehnologija loša. Mogućnost da se korisnik kasnije podseti nečega što je čuo može biti izuzetno korisna. Problem nastaje kada korisnost za jednog čoveka počne da menja očekivanja svih ostalih koji se slučajno nalaze u njegovoj blizini. Apple je i ranije uspevao da promeni ono što se smatra „društveno normalnim“. AirPods su u početku izgledale neobično, a danas gotovo niko ne obraća pažnju na bele slušalice u nečijim ušima. Vision Pro nije postigao istu vrstu društvenog prihvatanja.
Zato pitanje nije samo hoće li nova tehnologija funkcionisati. Pitanje je da li će ljudi prihvatiti novo pravilo ponašanja koje ona donosi“ pišu autori Wired časopisa.
Jer tehnologija ne menja društvo samo velikim revolucijama. Ponekad ga promeni tako što nešto što je juče izazivalo nelagodu postepeno pretvori u nešto sasvim normalno. U ovom slučaju to „normalno“ moglo bi da znači pretpostavku da razgovor više nije samo razgovor. U prostoriji, pored ljudi koji govore i slušaju, postoji još jedan tihi učesnik – uređaj koji pamti dovoljno da bi kasnije mogao da ispriča šta se dogodilo.
I možda upravo zato rasprava o novom Apple Watchu nije samo rasprava o privatnosti. To je pitanje kakvu budućnost razgovora ljudi žele da prihvate kao normalnu.
