Veća plata deluje kao najlogičniji odgovor na pitanje kako zarađivati više. Dilan Tejlor, osnivač kompanije Voyager Technologies, tvrdi da postoji još jedno pitanje koje bi zaposleni trebalo mnogo češće sebi da postavljaju: ne samo koliko će biti plaćeni za svoj rad, već da li mogu da poseduju deo vrednosti koju stvaraju svojim radom.
Tejlor je prvi milion zaradio sa 27 godina, pet godina ranije nego što je Voren Bafet dostigao isti finansijski prag. Danas je milijarder, a kada govori o stvaranju bogatstva, vraća se na razliku koja na prvi pogled izgleda jednostavno – razliku između prihoda i vlasništva.
„Postoje dva različita načina da se zaradi novac: prihod i vlasništvo“, rekao je za magazin Fortune. Njegov savet mlađim generacijama je da, kada za to postoji mogućnost, ne pregovaraju samo o većoj plati već i o vlasničkom udelu u kompaniji.
Plata donosi novac danas, vlasništvo vrednost sutra
Tejlor kaže da je isti princip primenjivao mnogo pre nego što je stekao bogatstvo. U pregovorima na početku karijere birao je veći vlasnički udeo nego veću osnovnu platu. Kasnije je zarađivao vodeći javne kompanije iz oblasti elektronike, finansija i bankarstva, ali i ulažući u nekretnine i kompanije kao što su Robinhood, Relativity Space i Calm. Povraćaj na ulaganja koja je počeo da pravi još u dvadesetim godinama, zajedno sa izlaskom Voyager Technologies na berzu, doveo ga je do milijarderskog statusa.
Logika Tejlora zasniva se na jednoj važnoj razlici. Plata ima neposrednu vrednost – dobija se za obavljeni posao i pruža finansijsku sigurnost. Vlasnički udeo nema takvu izvesnost. Može jednog dana vredeti mnogo, ali može vredeti i veoma malo. Ako kompanija uspe, međutim, zaposleni koji poseduje njen deo ne učestvuje samo u stvaranju vrednosti već i u njenom rastu.
Zato Tejlor smatra da pitanje vlasništva nije rezervisano za osnivače, direktore i ljude na vrhu hijerarhije. Čak i zaposleni od 24 godine može da pita da li postoji mogućnost da deo kompenzacije dobije kroz akcije ili opcije. Takvo pitanje, prema njegovom mišljenju, poslodavcu govori da zaposleni ne govori samo: „Koliko ćete me platiti?“, već pokazuje da ga zanima koliko vrednosti može zajedno sa kompanijom da stvori, koliko da doprinese. Za poslodavca to takođe može biti zanimljivo, jer se vrednost vlasničkog udela povećava tek ako raste i sama kompanija.
Naravno, takva mogućnost ne postoji svuda. Tehnološke kompanije često nude akcije i opcije zaposlenima, dok u brojnim tradicionalnim industrijama takav model nije uobičajen. Tejlor zato ne tvrdi da bi svako trebalo da menja platu za akcije. Njegova poruka je pre svega ovo: vredi postaviti pitanje.
Čak i kada odgovor glasi „ne“, sledeće pitanje može biti: kada bi takva mogućnost mogla da postoji?
Najveća prednost mladih nije novac
Tejlor nije jedini investitor koji bogatstvo povezuje sa vlasništvom. Mnogo je takvih primera u svetu uspešnihi bogatih koji nakon mnogo poslovnoh godina savetuju da je važno posedovati deo kompanije čijem rastu doprinose. To ne znači da je potrebno biti prvi zaposleni u startapu koji će jednog dana vredeti milijarde. Stoti ili dvestoti zaposleni može imati značajnu korist ukoliko dovoljno rano uđe u kompaniju koja kasnije značajno poraste.
Za ljude koji nemaju mogućnost da dobiju akcije kompanije u kojoj rade, postoji mnogo manje uzbudljiv, ali možda dostupniji savet: redovno ulagati u jeftine indeksne fondove i pustiti vreme da uradi svoj posao. Ulaganje treba posmatrati kao ćurku u rerni za Dan zahvalnosti. Stavi se unutra, vrata se zatvore i ostavi se da se „peče“ narednih 30 godina.
I upravo se tu spajaju saveti ljudi koji su bogatstvo gradili na različite načine. Nije presudna samo suma sa kojom se počinje. Za mladog čoveka najvredniji kapital može biti vreme.
„Čak i relativno mali iznosi, ukoliko se ulažu redovno i dovoljno dugo, imaju mogućnost da rastu zahvaljujući složenom prinosu. Vlasnički udeo funkcioniše po sličnoj logici: njegova današnja vrednost može izgledati nevažna, ali ako kompanija tokom godina raste, raste i vrednost dela koji zaposleni poseduje“ kaže Tejlor.
To ipak nije argument protiv dobre plate. Plata plaća račune, daje sigurnost i ima vrednost koju akcije neke mlade kompanije možda nikada neće imati. Vlasništvo podrazumeva rizik, a naročito u startapima ne postoji garancija da će današnje opcije sutra vredeti išta. Ali, Tejlorov savet otvara zanimljivije pitanje od jednostavnog „koliko zarađujete“.
