Narcisi su dospeli na sam vrh pretrage na internetu jer su i istraživanja pokazala da svaki kolektiv ima bar jednog „narcisoidnog“ kolegu i saradnika. Velika čitanost tekstova ukazuje na činjenicu da ljudi traže pomoć kako da prepoznaju saradnika čije bi se ponašanje moglo okarakterisari kao narcisoidno i kako da sa tim izađu na kraj.
Poslovni ljudi inače poslednju deceniju masovno čitaju tekstove o psihologiji, psihološkim uvidima i tumačenjima pojava i odnosa. Razloga je mnogo, a pre svega potreba da sebi i poslovanju pomognu i olakšaju u borbi za opstanak i profit.
Narcis iz mita
Rečnik psihoterapije je prožeo kulturu i mnogo psiholoških termina je postalo deo svakodnevnog vokabulara. Da bi se razumela crta ličnosti kakva je narcisoidna, najbolje je prisetiti se mita o Narcisu na koji su se psiholozi oslonili.
Narcis je po grčkoj mitologiji bio sin boga Kefisa i nimfe Liriope. Kada se rodio, roditelji su pitali proroka da li će njihov sin dugo živeti. Dobili su odgovor da hoće ali samo ukoliko ne bude video svoj lik. Narcis je izrastao u prelepog mladića koji je imao mnogo obožavalaca i nikome nije uzvratio ljubav jer je bio gord i hladan. Proklet, tek sa 16 je ugledao svoj lik u odrazu vode i zaljubio se. Bio je opčinjen svojom lepotom i uzalud je pokušavao da zagrli i poljubi svoj odraz. Zaboravio je na san i hranu i tu je na travi kraj izvorske vode preminuo. Na tom mestu je nikao prelep cvet.
Ključno u razumevanju ovog mita, pa i pozajmljenog psihološkog termina je da je Narcis bio zaljubljen u svoj odraz, u sliku koju je video o sebi. Tako se u savremenoj terminologiji za narcisoidnu osobu kaže da je zaljubljena u sebe, u svoju sliku o sebi. Postoji zdrava doza narcizma i psiholozi tvrde da je neophodna kao doza samoljublja.
Ali, postoji ona druga, patološka ili grandiozna crta narcizma zbog koje osobe imaju lažnu sliku o sebi, doživljaju sebe svemoćnim, ponosne su, izraziti perfekcionisti i izrazito motivisani za postingućima. Manipulacija im je jača strana kako bi održali vlastito samopoštovanje kao i iskorišćavanje i potcenjivanje drugih.
Istinski narcis
Da biste bolje razumeli narcisoidnu ličnost, Psiholog Vladimir Mišić piše da ovaj lažni, grandiozan self ili slika o sebi „predstavlja samo kompenzaciju onoga što čini istinski self narcisa. Istinski, pravi self narcisa odlikuje negativna slika o sebi, obilje narcističkih povreda (odbacivanja od strane voljenih osoba u detinjstvu i kasnije tokom razvoja ličnosti), osećaj praznine, nisko samopoštovanje, bes i depresija. Narcis konstantno pokušava da održi svoju grandioznu sliku o sebi kako bi se zaštitio od osećanja slabosti, bola i fragmentacije lažne slike o sebi koju je u odbrambene svrhe izgradio. Međutim to je teško ostvariv cilj u realnosti, zbog čega ponekad može doći do dekompenzacije (pucanja) lažnog selfa.
Kada lažni kompenzatorni self narcisa napukne pod pritiskom realnosti, osoba pokazuje veliku ranjivost za stid ili poniženje i osećanje bezvrednosti. Često se javlja depresivnost koja može biti udružena sa hipohondrijskim preokupacijama, psihosomatskim tegobama, anksioznošću i osećanjem praznine.“
Narcis je sklon da okrivljuje druge, poriče negativne informacije o sebi, potcenjuje pozitivne doprinose drugih, nerealno identifikuje sebe sa idealizovanim osobama kojima se divi. Tipična uverenja narcisa po rečima psihologa Mišića su:
- Moram biti svemoguć, savršen, specijalan.
- Moram da znam bez učenja, da uspem bez rada, da budem biti moćan i obožavan.
- Ako pravim greške, onda sam bezvredan i odvratan.
- Ne smem nikome da dopustim da mi zaista znači.
- Sve što imam uključujući moju porodicu i prijatelje, mora da oslikava i potvrđuje moju perfekciju i superiornost.
- Nikada neću biti ponižen ponovo.
- Drugi su inferioriniji od mene.
- Zaslužujem specijalan tretman.
Kakav je narcis sa ljudima?
„U socijalnim odnosima narcisi teže da budu primećeni, dominantni, stalno teže potvrdi njihovog “savršenstva“ i zahtevaju konstantno divljenje od strane svoje okoline. Na odsustvo divljenja reaguju besom.
U odnosima sa drugima mogu biti veoma šarmantni, društveni i komunikativni i odavati utisak prijateljski nastojene osobe. Međutim, iza tog površnog šarma leži hladnoća, manipulativnost i sebičnost. Narcisu je jedino bitno da kroz socijalne odnose, socijalni status ili posao održi svoju grandioznu sliku o sebi” piše psiholog Mišić.
U psihoterapeutskom radu, jedna od glavnih tema je rad na besu.
Vojska „kauč“ psihologa
Narcisoidni tipovi nisu retkost u poslovnom svetu, što znači da mnogi preduzetnici iz nužde moraju da se upoznaju sa ovom temom.
Ali, iako je interesovanje za narcizam razumljivo, ono ima i svoje loše strane, upozoravaju stručnjaci. Upoznavanje sa ovim pojmom dovelo je do toga da previše „kauč psihologa“ iznosi sumnjive tvrdnje o tome ko se kvalifikuje kao narcis i kako ga prepoznati.
Ako ukucate u Google-u „tipovi narcizma“, naići ćete na članke koji tvrde da ih ima čak 14. Među njima su i tipovi poput „cerebralnog narcisa“, „somatskog narcisa“, „zavodljivog narcisa“ i „duhovnog narcisa“. Za svaki od ovih ne postoji nikakvi naučni dokazi, pa se svakako preporučuje oprez i kod izbora izvora informacija.
Samo su dva tipa narcizma
Šta zapravo kažu priznate naučne studije o narcizmu?
Narcizam se sada smatra „skupom osobina ličnosti koje karakterišu grandioznost, osećaj superiornosti i bezosećajnost“, objašnjavaju psiholozi. Ako osoba često ispoljava ove osobine u ekstremnoj meri, može zadovoljiti kriterijume za narcistički poremećaj ličnosti, koji ima otprilike jedan odsto populacije. Međutim, mnogi ljudi pokazuju narcisoidne crte u različitim stepenima, i teško im se može dijagnostikovati poremećaj.
Ispostavlja se da postoje samo dva tipa:
grandiozni i ranjivi narcizam.
Obe vrste uključuju „osobine poput arogancije, osećaja superiornosti, sklonosti iskorišćavanju drugih i nedostatka empatije“. Međutim, samo je grandiozni narcizam zaista grandiozan. Sadrži osobine poput autoriteta, egzibicionizma i potrebe osobe da bude u centru pažnje.
Ranjivi narcizam je, s druge strane, više neurotičan i osetljiv. „Povezan je sa krhkim samopouzdanjem i sklonošću negativnim emocijama i osećaju stida“, navode psiholozi.
Šta da izbegavate?
Kao i u svim naučnim oblastima, istraživanja o narcizmu se razvijaju i menjaju kako pristužu nova saznanja. To znači da se stariji termini za klasifikaciju narcisa i dalje koriste, što doprinosi konfuziji.
Na primer, možda ste čuli za otvorene i prikrivene narcise. Stručnjaci se i dalje spore da li su ovi pojmovi tačno ekvivalentni grandioznom i ranjivom narcizmu, ali iz perspektive obične osobe, izgleda da se prilično dobro poklapaju.
„Za preduzetnike ili bilo koga ko mora da se nosi s teškim, manipulativnim i egocentričnim osobama, ključno je razumeti da narcizam ne mora uvek da se manifestuje kao glasno, samouvereno ponašanje. Ponekad se manifestuje kao preterana osetljivost ili stalna uloga žrtve. Razumevanje različitih podtipova narcizma može vam pomoći da ranije prepoznate problematične ljude i preduzmete korake kako biste smanjili njihov negativan uticaj na vaš život i posao“ preporučuje psiholog Stilman.
